Zanimljivo je da, iako Hrvatska demantuje da su njeni državljani na ukrajinskom frontu, fotografije govore drugačije.

Stručnjak za bezbednost Dževad Galijašević rekao je da su “najsuroviji psi rata”, bivši najamnici iz Sirije i Avganistana, na putu ka Ukrajini, te istakao da iza njih stoje zapadne službe i pojedine militantne organizacije islamskih zemalja, kao i da uživaju logističku podršku Pentagona.

Pratite “Borbine” odabrane vesti na mreži “Telegram”, na Android telefonima ili desktop računarima OVDE

“Srbija treba da izađe pred Međunarodni sud pravde i da tuži BiH zbog kršenja međunarodnog ugovora o miru!“

Stručnjak za islamski terorizam i bezbednost Dževad Galijašević rekao je TV Pink da Srbija kao njegova potpisnica treba da BiH tuži Međunarodnom sudu pravde zbog kršenja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

U istoj emisiji je dodatno rekao:

„Za one koji provociraju ratni sukob, harmonika se ne uklapa u te namjere. Harmonika i pjesma Dodika pokazuju njegovu volju i političku namjeru da sačuva mir u BiH po svaku cijenu.

Iz Sarajeva odgovaraju da žele rat, da su krenuli u ofanzivu.

Ofanzivu za njih vode Amerikanci i Britanci, a pomažu im i Nijemci.

Ako pogledamo posljednju konferenciju koju je gost Kristijan Šmit organizovao u svom rodnom Nojštatu, na njoj se obratio Volfgang Šojble.

Pratite “Borbine” odabrane vesti na mreži “Telegram”, na Android telefonima ili desktop računarima OVDE

On je najmarkantnija figura njemačke politike u posljednjih 50 godina. Bio je šef kabineta Helmuta Kola.

Vodio je ministarstvo za specijalne poslove u vrijeme raspada Sovjetskog Saveza, Varšavskog pakta i Jugoslavije.

Bio je četiri godine ministar unutrašnjih poslova i osam godina ministar finansija.

On je danas predsjednik Bundestaga a o Bosni kaže: ne smiju je podijeliti po nacionalnim šavovima jer bi napravili islamsko ostrvo sa velikim konfliktnim potencijalom.

Oni znaju, odlično znaju šta se dešava u muslimanskom dijelu Federacije, a umjesto da riješe problem, žele da cijela BiH bude islamsko ostrvo sa velikim konfliktnim potencijalom.

To je strašna situacija.

Stranka demokratske akcije preuzima kontrolu nad pravosuđem u potpunosti, smjenjuje glavnog tužioca, preuzima Visoki sudski i tužilački savjet, u Ustavnom sudu dobija Albanca kao partnera za sprovođenje politika.

Ne za tumačenje Ustava, nego za pisanje novih pravnih normi koje poslije postaju osnov za razaranje Ustava.

U ovoj situaciji imamo muslimansko-hrvatsku Federaciju koja nema legalnu vladu.

Njen premijer je uključen u najveću korupciju tešku 10 miliona maraka.

Istovremeno, direktor Obavještajne službe je na tom položaju sa falsifikovanim diplomama.

Pratite “Borbine” odabrane vesti na mreži “Telegram”, na Android telefonima ili desktop računarima OVDE

I niko ne govori o rušenju ustavnog poretka na ovaj način i šta se dešava sa BiH kada funkcioniše na ovaj način.

Dakle, međunarodna zajednica – tu mislim na Amerikance, Britance i djelimično Nijemce – rade isto što i tokom posljednjih 26 godina: ruše ugovor o miru, mijenjaju Dejtonski sporazum, razaraju Ustav BiH izmišljenim institucijama i nelegalim , nezakonitim oblastima koje je za sebe preuzeo visoki predstavnik.

Krajnji cilj je rušenje Republike Srpske. U tom smislu je značajan razgovor predsednika Dodika i predsjednika Vučića.

Ova situacija je došla do tačke kada je nemoguće vraćati se nazad – na isti način sprovoditi politiku nasilja.

Konačno je osvjetljena cijela politička scena.

Negoduju i zemlje EU, više od sedam njih.

Velike sile direktno podržavaju Republiku Srpsku, smatrajući da proglašenje zakona od strane odlazećeg visokog predstavnika i dolazak novog koji nezakonito dolazi u zemlju bez odluke SB UN i koji već time krši Dejtonski sporazum – da je to neprimjereno i da se na ovaj način ne može raditi.

Ali mi još ostajemo na terenu političke debate i pravne norme tumačimo političkim instrumentarijem.

Mi našu političku situaciju objašnjavamo pokušajem da se zaštitimo normama Dejtonskog sporazuma, ne shvatajući da ćemo prije ili kasnije, a bolje da smo ranije uradili – da Republika Srpska izađe pred Komisiju za međunarodno pravo UN.

Ona to može kao članica savezne države, kao ustavni entitet članice i kao zaraćena strana koja je potpisala ugovor.

Istovremeno, Srbija treba da izađe pred Međunarodni sud pravde i da tuži BiH zbog kršenja međunarodnog ugovora o miru!“

Fakti

Pratite “Borbine” odabrane vesti na mreži “Telegram”, na Android telefonima ili desktop računarima OVDE

Milošević je zbog rata u Sloveniji rekao da Srbija nema teritorijalnih pretenzija prema Sloveniji.

Ovo ludilo je podržano ponašanjem međunarodne zajednice.

Bilo je: za krivicu među Srbima – nađe se Milošević i malo obrne istorijski kontekst.

On je bio predsednik Srbije tek od 1990, ali nije kontrolisao vojsku. Rat u Sloveniji je pokrenuo Ante Marković, u vrijeme kada su Slovenac i Hrvat vodili Predsjedništvo SFRJ.

Milošević je zbog rata u Sloveniji rekao da Srbija nema teritorijalnih pretenzija prema Sloveniji.

E, danas mu i to spočitajte, pa recite da je htio podjelu Jugoslavije i da je tu o tome riječ.

Dakle, Milošević kontroliše vojsku tek od 1997-me.

A Milo je amnestiran povodom Srebrenice, jer, kažu, da je on bio samo premijer, da nije kontrolisao vojsku, a predsjednik je bio Bulatović.

To selektivno pristupanje pojedinačnoj odgovornosti dovelo je do toga da su svi lideri u Republici Srpskoj Krajini proglašeni krivim, da su svi lideri u Srbiji proglašeni krivim, a i svi lideri u RS!

Da li će ovo što je donio Incko da se primjenjuje ili ne, to zavisi od zemalja potpisnica Dejtonskog sporazuma.

Srbija treba da energično kaže da visoki predstavnik nije ovlašten da donosi zakone, jer – zaista nije ovlašten.

SB UN je povodom BiH donio preko 40 rezolucija i ni u jednoj nije ovlastio visokog predtavnika da bude ustavotvorac ili zakonodavac.

U Tački 11.2 bonske konferencije u kojoj je analizirana primjena Dejtonskog sporazuma, zemlje članice su rekle: podržavamo nastojanje visokog predstavnika Karlosa Vestendorpa da pristupi interpretaciji Dejtonskog sporazuma donoseći obavezujuće odluke i mjere koje se odnose na sazivanje određenih institucija i njihovo predsjedavanje ili tumačenje odredaba.

Kakve veze ima neki zakon sa odlukama i mjerama?

Ali, ako Srbija kaže da visoki predtavnik ne može donositi zakone i da je ovo nelegalno i da se neće primjeniti – onda od primjene tog zakona neće biti ništa. Ili ako to kaže Hrvatska, mada vidimo da ona to neće reći.

Vidimo da zasad oko tog zakona svi ćute.

Podsjećam da je Ured visokog predstavnika do sada donio preko 900 odluka koje su podrazumijevale promjenu odluka Izborne komisije, promjenu ustavnog položaja konstitutivnih naroda i promjenu Ustava, koje su uključivale donošnje desetina i desetina zakona, progon pojedinaca, političara i zabranu obavljanja djelatnosti, koje su `otkrile` mrežu pomagača u skrivanju Karadžića i Mladića iako sada znamo da ti ljudi nisu imali pojma ni informacije o tome gdje su se nalazili Karadžić i Mladić.

Incko je svojom odlukom imao jedan cilj – da evidentni sukob Bošnjaka i Hrvata oko Izbornog zakona premjesti i da dođe do sukoba Srba i Bošnjaka kako bi novi Visoki predstavnik lakše riješio hrvatsko nacionalno pitanje, odnosno promjenu izbornog zakona.

Pogledajte samo šta se juče dešavalo – počev od smjene glavne tužiteljice Gordane Tadić.

Svi glavni tužioci su smjenjeni pod udarom OBA, a samo se suprotstavila Gordana Tadić.

Ona je krivično gonila direktora Obavještajne službe i istraživala Bakira i njegovu suprugu oko ubistva Dženana Memića – sina Muriza Memića – prije 5 godina.

Ona je krivično gonila predsjednika Suda BiH Ranka Debevca koji se u Španiji zove Ranko d Kaveson, a ima dvojno državljanstvo. Potpuno nelegalno, neprijavljeno.

Ona je otvorila aferu „respiratori“ – neviđenu pljačku u vreme pandemije, koju je izvršio premijer Federacije BiH Fadil Novalić.

Ona je, jučerašnjom odlukom Disciplinske komisije, premještena sa mjesta glavne tužiteljice na mjesto tužioca.

Ako pogledate Bakirovu poruku od sinoć, vidjećete šta je poručio Srbima: nećete više smjeti osvještavati javne institucije, javno govoriti o genocidu i žrtvama, prebrajati žrtve itd.

Ovo govori da se zaoštrava situacija između Srba i Bošnjaka i da je to krajnji cilj međunarodne zajednice, a stvarna meta je uvijek RS.

Da li će biti krivičnog gonjenja predsjednika Dodika?

Pa, on je od početka bio meta jer se suprotstavio namjerama međunarodne zajednice da RS institucionalno uguši i svede na najmanju moguću mjeru.

Taj otpor je zadnjih petnaest godina vidljiv: zaustavljen je prenos nadležnosti. Stavovi predsjednika Dodika, koji su tražili podršku, jasnu podršku prijatelja i komšija, potpisnika Dejtonskog sporazuma, nisu dobili adekvatne odgovore.

Nikada nismo imali adekvatno suprotstavljanje namjeri međunarodne zajednice da uguši RS, a adekvatno suprotstavljanje je da onaj ko je potpisnik Dejtonskog sporazuma iznese svoj stav.

Nije ni potpuno jasna sjednica SBUN na kojoj su Rusija i Kina bile usamljene, a 13 članica uzdržane iako su među njima Niger, Kenija, Tunis i Republika Irska i Indija.

Kako se desilo da ruski evidentni partneri ostanu uzdržani u savezu sa NATO zemljama?

Bili su pod pritiskom i čudno su se ponašali prema kinesko-ruskoj inicijativi.

Čini mi se da postoji određena saglasnost o pritisku i žrtvovanju samo RS, a da jedan od koraka podrazumijeva i krivično gonjenje predsjednika Dodika i da se u tom smislu ova rekonstrukcija Tužilaštva BiH i vrši. Žele se nove sudije i tužioci i nova pravosudna politika koja bi pratila ove odluke Visokog predtavnika.

Inače, Incko je običan nacistički kopilan koji ima i vlastite porodične razloge da progoni Srbe.

Njegova mati je bila sekretarica u nacističkom štabu u Sloveniji i bježala je preko Blajburga pred Titovim partizanima.

On to pamti i stidljivo je to pominjao na početku mandata.

Sjećate li se Kurta Valdhajma?

To je bio generalni sekretar UN koji je kao SS oficir ubijao srpsku decu po Kozari.

A sjećate li se da je Hitler tamo rođen!

Dakle, imamo ljude koji su lično, privatno, istorijski i politički motivisani, jer kada kažete partizani – oni misle Srbi, kada kažete Jugoslavija – oni misle Srbi i Srbija…

Fakti

Ovo je kreiran sukob, a ciljevi su daleko širi i opasniji.

Republika Srpska trpi najveće udare jer je nametanje dopuna zakona o “kažnjavanju negiranja genocida” u režiji odlazećeg visokog predstavnika Valentina Incka u stvari politička igra Zapada i pokušaj rušenja Srpske, upozorio je ekspert za bezbednost Dževad Galijašević.

– Bojim se da je neko ovdje isplanirao političku oluju nad Republikom Srpskom, te progon i čišćenje Srpske na način na koji je očišćena Republika Srpska Krajina – rekao je Galijašević Srni.

Galijašević je naveo da Inckova odluka predstavlja progon reči, naučnog razmišljanja i ograničavanje sudova u njihovoj interpretaciji presuda o tome šta se događalo na ovim prostorima.

On smatra da je jasno da je reč o političkoj odluci i rušenju Republike Srpske, čemu je prethodilo nelegalno imenovanje novog visokog predstavnika nemačkog političara Kristijana Šmita.

– Jasno je da odluka, odnosno, donošenje dopune u Krivičnom zakonu BiH kojima se zabranjuje i kažnjava `negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca` ima politički cilj da evidentni sukob Hrvata i Bošnjaka oko izmjena Izbornog zakona prebaci na teren sukoba Bošnjaka i Srba, s tim što će uz Bošnjake stati Zapad, NATO zemlje, Njemačka, SAD, Velika Britanija.

Ovo je kreiran sukob a ciljevi su daleko širi i opasniji – rekao je Galijašević Srni.

On se nada da u tome ne učestvuju i politički prijatelji, koji više nemaju pravo da govore da im je poznato šta se dešavalo na ovim prostorima, jer je Incko već doneo odluku.

Galijašević smatra da, Srbija koja je potpisnik Dejtonskog sporazuma mora reći da tako ne može i da je Inckova odluka bespravna i da se neće sprovesti.

On je podsetio da je ovu odluku nametnuo čovek čija je ostavka već prihvaćena i imenovan novi visoki predstavnik, te da su sve aktivnosti koje se dešavaju u regionu usmerene ka tome da se odvuče pažnja od Republike Srpske koja trpi najveće političke udare.

Galiješvić je izrazio bojazan da je sve što se dešava deo šire igre i da su svi događaji sračunati da odvuku pažnju od stvarne mete – Republike Srpske i srpskog člana Predsedništva BiH Milorada Dodika.

– Visoki predstavnik nije ovlašten da uradi što je uradio i ne doprinosi pomirenju.

Kada to visoki predstavnik rada, simboličan izbor datuma, način na koji to Incko radi, činjenica da je došao iz Austrije.

Da li je ovo nova aneksija BiH ili tek početak stvarne okupacije? – naveo je Galijašević.

Galijašević je podsetio da visoki predstavnik, bez obzira ko bio i kako došao, nije ovlašten da bude zakonodavac niti ustavotvorac, te da mu ni u jednoj od više od 40 rezolucija koje su donesene od devedesetih do danas nije dato to ovlaštenje.

– Srbofobična politika Austrije i Njemačke koja traje 150 godina nastavlja ponovo ratove koje su jednom izgubile i žele da ih okrenu u svoju korist – zaključio je on.

Odlazeći visoki predstavnik u BiH Valentin Incko, koji je nedavno dao ostavku, nametnuo je dopune u Krivičnom zakonu BiH kojima se zabranjuje i kažnjava “negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca”.

Srpski član Predsedništva BiH Milorad Dodik pokrenuo je zvanično i prvi potpisao peticiju kojom se izražava stav o neprihvatanju nametanja zakona od odlazećeg visokog predstavnika u BiH Valentina Incka, ali i kojom se izražava nedvosmislen stav da se, bez obzira na uvažavanje svih žrtava, u Srebrenici nije dogodio genocid.

Srna

Kapacitet ratnih zločina islamista, na tzv. vozućkom ratištu, na Ozrenu ili u srednjoj Bosni, takav je da nije ponovljen ni u Siriji i Libiji.

Ekspert za bezbednost i politički analitičar Dževad Galijašević osporio je u emisiji TV Pink Novo Jutro tvrdnje da je Rusija samo regionalna sila i ukazao da Nemačka i Amerika na Balkanu prikriveno vode politiku međusobnog obuzdavanja.

„Susret Putina i Bajdena neće promijeniti politike koje se u praksi dešavaju povodom BiH i Kosova, a to je unitarizacija i guranje Kosova ka državnosti.

Dolazak Šmita i najava sankcija – što mogu biti zajednički američko-njemački aranžmani na marginama, sa Merkelovom, mogli bi iskomplikovati odnose u BiH.

To bi moglo dati nerealna očekivanja Sarajevu da se okrene glava od Dejtonskog sporazuma, imenuje visoki predstavnik mimo dogovora velikih sila koje su kreirale Dejtonski sporazum – a to su Amerika, Rusija, Francuska i Engleska i na kraju EU.

Uvijek se insistiralo da se, ako među njima nema dogovora, ide pred SB UN.

Ali, bojim se da je sad pred nama lomljenje preko koljena.

Nemačka je na ovim prostorima uvijek održavala sistem srpske krivice.

„Srpska krivica“ za Prvi svjetski rat nastavljena je i u ratovima devedesetih.

Njemačka politika je nama ovdje napisala istoriju.

Ovo što tretiramo kao istoriju sebe-istoriju Slovena – to je napisanoe na osnovu kompletne idealističke nemačke filozofije i marksističke nauke u odnosu na Slovene.

Za njih su Sloveni- pretpovijesni. I za Hegela i za Engelsa i za Šopenhauera.

Mi smo za njih objekat istorije plemena koje smetaju Njemačkoj da za Germane zauzme vlastiti prostor.

Hag je bio instrument toga.

Kad dokažete srpsku krivicu, zanemarite geopolitičke procese, ujedinjenje Njemačke, agresivnu njemačku odluku da razbije SFRJ, zanemarite raspad Varšavskog pakta na granicama Jugoslavije, raspad Sovjetskog Saveza i dolazak Jeljcina – kad sve to zanemarite onda tražite krivca među sobom. A ko je od nas kriv?

Sve što se ovdje desilo je posljedica strašne odluke da se naša država razbije.

Odluku su podržali Amerikanci i Englezi sa digresijom: ako će raspad biti kroz rat, taj rat ćemo mi kontrolisati, a ne Njemačka. Zbog toga smo imali sve što smo imali, uključujući i Hag.

Presude pokazuju da su lokalni Srbi i Hrvati krivi što su ratovali sa Bošnjacima i osuđeni su za takozvane ratne zločine prema Bošnjacima.

Bošnjaci su osuđeni za ratne zločine islamističkih odreda, zbog terorizma.

Procesi protiv komandanta i načelnika Generalštaba i komandanta Sedme muslimanske su pokrenuti dvije nedjelje poslije 11. septembra.

Kada pogledamo lokalnu scenu, znamo ko i zašto odgovara i ko nikada nije bio osuđen. Bila je i podela odgovornosti kada je riječ o Srbiji i o Hrvatskoj.

Hrvatske brigade su prešle Savu i Neretvu, a mudžahedini su došli iz Sirije i Egipta!

Presudom Mehmedu Hadžihasanoviću i Amiru Kuburi, rat u Bosni je definisan kao unutrašnji sukob, kao građanski rat.

Poslije je to ponovljeno u još tri-četiri predmeta. To nije bio međunarodni sukob, ali su postojale zainteresovane strane koje su učestvovale u njemu.

Hrvatska nije vodila rat, ali je učestvovala svojim brigadama. U BiH su učestvovali avganistanski veterani i Al Kaida.

Do tada nisu predstavljali ništa, a kroz sisteme ratovanja u Bosni i Hercegovini, postali su međunarodna organizacija koja se može finansirati i koja je činila najstrašnije zločine.

Kapacitet ratnih zločina islamista, na zakozvanom vozućkom ratištu, na Ozrenu ili u srednjoj Bosni, takav je da nije ponovljen ni u Siriji i Libiji.

Nikada se nije desilo toliko ritualnih odrubljivanja glava u tolikom broju, nikada Islamska država nije to ponovila!

Zato je Haški tribunal morao sankcionisati prirodu ovih zločina.

U proteklom ratu je poginulo 65 hiljada Bošnjaka i 30 hiljada Srba. Svaka žrtva zaslužuje pravdu u odnosu na izvršioca ubistva, ali to se nije desilo.

Omjer nije bio dva prema jedan u kažnjavanju vojnih i policijskih formacija, nego je bio 150 prema jedan. Srbi su dobili toliko više!

A taj rat u BiH je došao iz naše glave. Tu svinjariju smo mi napravili. Nije napravila ni Srbija ni Hrvatska. To smo mi napravili.

Onog momenta kada je Iran podržao oružjem, to ne znači da je negdje izvršio agresiju, ali je dovukao ogromne konvoje oružja sa američkim znanjem, onog momenta kada se Saudijska Arabija uključila sa oružjem, Turska je otrovala svog predsednika Turguta Ozala da bi se novi predsjednik uključio u rat, oružje je dolazilo i iz Mađarske i kad su se uključile Hrvatska i Rusija, unutrašnji sukob (koji je tako definisan u haškim presudama) prijetio je da postane međunarodni.

Kad je zaprijetilo da postane međunarodni, Amerikanci su kroz Kontakt grupu organizovali konferenciju i, da bi zaustavili rat, tražili su podršku Srbije i Hrvatske.

Povodom Kosova – siguran sam da Srbija nema želju da razgovara sa ljudima tog formata, ali postoji interes da Srbija ne bude stigmatizovana od Zapada. Na Kosovu se dešava sve ono što je u glavama lokalnih Albanaca, američke ili njemačke politike.

Kada dođe neki političar koji želi pregovarati pod okriljem određene mirovne inicijative iza koje stoje Njemci, Amerikanci daju podršku da se to blokira.

Kada Amerikanci vode mirovne procese i nekakve inicijative, Njemci to blokiraju.

Rusija nema na to nikakvog uticaja, ni na Kurtija, kao što nije imala ni na Haradinaja i druge koji su vodili pregovore.

Kosovo je okupirana zemlja. Kosovo je okupirana Zemlja! Ono nije država. Ono je okupirano. Ali, pazite – ono je okupirano od NATO-a nakon što su dva i po mjeseca besomučno razarali cijelu zemlju.

Rezolucija 1244 je nastala pod bombama. Ovdje je istrešeno više bombi nego što je Engleska vidjela u Drugom svjetskom ratu!

Za samo dva i po mjeseca!

Ne može se reći da su ozbiljni pregovori koje vodi zemlja koja je prije toga tri mjeseca bjesomučno razarana i kojoj je rečeno – predajte Kosovo da ne bismo bacali bombe po cijelom Beogradu. A takvi su bili pregovori.

Sada stvari stoje ovako: Rusija nije, kao što neki kažu, regionalna sila. Ona je svjetska sila. Tehnologijom, naukom, vojskom, resursima, teritorijom!

Zamislite da neko nazove neku silu regionalnom – a ona ima teritorijalne vode na četiri kontinenta i kopno na tri kontinenta!

Kada je Bajden rekao Putinu da će biti loših posljedica ako umre Navaljni – američki predsjednik se zapravo izvlačio! Što nije rekao Putinu da pusti Navaljnog?“

Borba.Info

Bio sam na Kosovu kad je bilo zavedeno vanredno stanje, kada su Martinovića silovali razbijenom flašom i kada je on podlegao od toga.

Sve informacije govore da će Republika Srpska ubrzo biti kažnjavana.

To će kod Srba da izoštri identitet i političku volju.

Pogledajte Kosovo! Mene niko nije instruirao i niko mi nije šapnuo: Hajde, Galijaševiću, ti si musliman koji će voljeti Kosovo!

Ja sam 1981. godine bio sa 19 godina komandant jedne omladinske radne brigade iz Maglaja. Pobjedili smo u takmičenju 13 brigada.

Bio sam na Kosovu kad je bilo zavedeno vanredno stanje, kada su Martinovića silovali razbijenom flašom i kada je on podlegao od toga.

Bio sam tamo kada su, u komunizmu, samo godinu dana od Titove smrti rušili srpske vjerske objekte i isto tako silovali časne sestre i isto tako mislili da je poslije Titove smrti kucnuo trenutak da se Kosovo proglasi državom i Jugoslavija razgradi.

U onome što sam vidio tada, leže korijeni moga stava i mog razumijevanja.

Ne treba kukati! Nekada mi se gadi kad čujem kukanje: „Jao, nastradali smo… sad ćemo morati ovo…“.

Ma ne morate ništa! Srbija danas ne mora ništa!

Sjetite se – nije Turska došla na Kosovo da bi upravljala Kosovom nego da bi osvojila Srbiju.

I, to je uradila sa zakašnjenjem od 50-60 godina poslije osvajanja Kosova. Sjetite se da je 400 godina trajala okupacija tog Kosova, prije nego što su Srbi ustali sa idejom oslobađanja Kosova.

Čitav 19 vijek i 12 godina u 20 vijeku, Srbi se se borili da vrate Kosovo! Zamislite 112 godina ratovanja – Buna na dahije, Prvi i Drugi ustanak, razna pomjeranja granica i političkih i teritorijalnih koje su činile razne vlade. I? Kosovo je vraćeno!

Poslije Prvog svjetskog rata! Zamislite stradanje koje je srpski narod podnio u tom ratu, vratio Kosovo i zadržao ga narednih 80 godina.

A ovi su se vladari – djelimično u monarhiji, a posebno u Titovoj Jugoslaviji – poigravali njegovim statusom, ugađali separatistima na Kosovu i albanskom faktoru.

Poslije 80 godina povratka Kosova matici – o čemu svjedoči sva istorija pod zemljom i nad zemljom – NATO je došao i okupirao Kosovo i ucijenio Srbiju da će nastaviti da je razara ako ne da Kosovo.

Dva i po mjeseca brutalnog razaranja Srbije je bila ucjena koja je dovela do Rezolucije 1244. Šta piše u njoj?

Da će se Albancima morati garantova široka autonomija i značajna samouprava. Kaže se da će države garantovati očuvanje teritorijalnog integriteta SRJ. Govori se o povratku vojske.

Treba li ćutati o tome?

Treba li ćutati o novom Ustavu Srbije, koji je donesen 2006. u kome su demokrate praktično izbacile Kosovo iz normativnog dJela i stavile ga u preambulu, ali su se obavezali da donesu zakon o statusu Kosova.

Status Kosova je jasan – to je okupirana zemlja. Okupirana, da bi cijela Srbija bila okupirana, a ne samo da bi tu bio Bondstil, trgovalo se narkoticima i da bi DEA to kontrolisala.

Cilj je da se cio srpski svijet stavi pod efektivan nadzor povremenim kažnjavanjem Srba na jednom, pa drugom i trećem dijelu i državi.

Sve to treba da dovede do toga da Srbi ne budu u jednoj državi ili jednom državno-pravnom ili političkom prostoru. Jer, nikada neće biti u EU!

Smetnja tome bi bila saradnja Bošnjaka i Srba i stabilizacija BiH.

Amerika, Britanija i Njemačka su neprijatelji Srbije. To što često govorimo o spoljnotrgovinskoj razmjeni koja predstavlja dvije trećine razmjene Srbije – to su, naravno, besmislice jer vi tu bilježite dvotrećinski deficit!

Zapad od 1999, kada je Kosovo nasilno oduzeto NATO bombardovanjem, uporno pokušava riješiti njegov status protivno Rezoluciji 1244. Pokušava pritiscima i ucjenama da prisili Srbiju da prizna Kosovo kao državu. I tako 22 godine.

Srbija može i mora da izvuče pouku iz istorije svojih predaka. Srbija mora naučiti da su preci ratovali sto godina da ga vrate, 500 godina čekali i borili se protiv Osmanskog carstva – pa su ga vratili. Srbija pregovara 22 godine – pa može pregovarati još sto godina.

Glavni problem je način na koji se ucjenjuje Srbija. A to je: ujedinićemo Kosovo sa Albanijom. Ta prijetnja je pucanje iz prazne puške.

Kosovo je odvojeno od Albanije jer se oni boje uticaja radikalnog muslimanskog faktora sa Kosova na prilično plemenski složeno albansko društvo koje nije dovoljno radikalizirano. I vidimo razlike između vlada u Tirani i u Prištini – šta govore i kako formulišu svoje interese.

Ne želi Albanija takvo ujedinjenje i ne želi da joj Kosovo remeti odnose u zemlji, u kojoj ima značajan broj pravoslavnih i katoličkih Albanaca i pripadnika drugih etničkih zajednica.

Druga ucjena je: primićemo Kosovo u NATO. Pa, Kosovo je i ovako NATO-teritorija specifičnog organizovanog kriminala u kome se koristi albanski faktor za trgovinu narkoticima, heroinom i kokainom.

Kosovo je centar. Crna Gora je krak koji ide sa Kosova. Upravo tu vidimo djelovanje pojedinih poraženih struktura DPSkoje insistiraju na odnosima sa Kosovom i vide neki veliki nacionalni interes Crne Gore da prizna Kosovo.

Dakle, organizovane kriminalne grupe su drugi faktor ucjene prema Vladi Srbije i predsjedniku Vučiću.

Treći faktor: Srbija je i u ratu devedesetih imala visoke oficire i visoke pripadnike tajnih službi koji su bili direktno povezani sa stranim službama, izvršavali njihove naloge i obavještavali ih o najvažnijim političkim, vojnim i bezbjednosnim odlukama.

Informisali su Zapad o strateškim pravcima i usmjerenjima Srbije.

Danas je Srbija još više premrežena raznim službama. Soroševi mediji nisu ništa drugo do ekspoziture zapadnih obavještajnih službi – razni „krikovi“ i „istinomeri“, razna „raskrinkavanja“ u BiH i pigmeji kao Mujkić… Nepoznati ljudi koji nemaju značaj u svijetu žurnalizma.

Tu je i „fakt-čeking“ – oni provjeravaju kako vi radite i lijepe vam etiketu lažnih vijesti ili uznemiravanja javnosti. Srbija zbog tih ucjena pažljivo pregovara sa Zapadom o njihovim interesima, a ne o interesima albanskog faktora na Kosovu.

Pripadnici bivše OVK i slični ne mogu ničim ucijeniti Srbiju niti dovesti u pitanje ocjenu da su oni beznačajni u svakom smislu – ekonomskom, strateškom, političkom…

Ali, Zapad želi da Kosovo bude država i ucjenjuje Srbiju bezbjednošću i pritiskom na Srbe u Crnoj Gori, udarima na Republiku Srpsku i traži od nje popustljivu politiku i razumijevanje za zapadne interese,ne poštujući ni Srbiju ni njen integritet koji je potvrđen čak i poslije brutalnog rata sa NATO.

NATO nije prijatelj – to je neprijatelj. Srbija radi ono što može u ovom momentu -lagano se približava Rusiji i Kini sa nadom da će se geopolitičke okolnosti se promijeniti i da će se Rusija i Kina više pitati kako se odvijaju procesi na Balkanu. I vrijeme kada će prestati licemerje Zapada.

Pogledajte ime dva entiteta u Bosni: Republika Srpska i Federacija BiH. Šta je republika, ako nije forma državnog uređenja? Postoji li igdje na planeti republika, a da nije država? Postoji li federacija, a da nije složena forma državnog uređenja?

Samo u BiH to ne znači to. To su, kao, entiteti. Sada nam govore da prihvatimo logiku Zapada da republika nije država i da federacija nije država.

Srbi su bili žrtve Osmanske imperije pet vjekova i više njenih genocida u posljednjem vijeku vladavine. Srbi su bili žrtve u Prvom svjetskom ratu genocida Austrougarske.

A ko je ratovao za Austrougarsku?

Domaće stanovništvo – ono što danas zovemo Hrvati i Bošnjaci u BiH. To su vojske koje su bile na Drini, koje su napadale srpsku vojsku. To su bili austrijski generali i naši narodi. Onda se desio Drugi svjetski rat, Jasenovac i opet genocid.

U svakoj državi Srbija to nikad nije pomenula. I nikad nije napadala svoje komšije za to što je proživjela.

Zato je ovo traumatično!

Da istorija naših odnosa krene od Srebrenice! To je trebalo biti sredstvo ucjene Srbije. To jeste sredstvo ucjene RS.

Bošnjaci su ucjenjeni zbog SDA. To je razbojnička korumpirana struktura, ali i radikalno islamska. Učestvovala je u gotovo svim terorističkim akcijama u Evropi i svijetu.

Ona, sa svojim podmlatkom, Aktivnom islamskom omladinom, vehabijskim zajednicama i mudžahedinskim strukturama.

Zbog toga je deset dana poslije 11.septembra, Alija Izetbegović morao da napusti Predsjedništvo BiH, a mjesec dana kasnije i da ode iz SDA. Zbog ponižavanja Amerike.

Bošnjaci su i danas ucjenjeni teroristima sa ovog prostora, raznim imamima iz Londona koji su isporučeni Americi i govorili o ratnom učešću u BiH.

Dakle, tako izgleda začarani krug.

Bošnjake ucjenjuju time, a Srbe Srebrenicom.

U samoj Srpskoj, SDS je ucjenjena ratom.

Strane strukture se nalaze u opozicionoj političkoj strukturi. Kad analizirate istaknuta politička imena, vidite njihove boravke u Velikoj Britaniji, na Malti i na skupovima laburista ili „pučkih stranaka“.

OBA je sprovela niz akcija i mjera prema vladi Srbije, odmah nakon što su Vučića kamenovali u Srebrenici i pokušali ubiti. To su te ucjene.

Između dvije i tri hiljade obavještajaca su ovdje iz Irana, Turske i Saudijske Arabije. Ovdje su ko kod svoje kuće.

Neki od njih imaju aktivnu saradnju sa Zapadom, a centar takvih obavještajaca za saradnju sa Zapadom je OBA, koju vodi radikalni islamista Osman Mehmedagić Osmica.

Iran djeluje preko vojnih struktura, Republikanske garde, Instituta Ibn Sin –otvorenog u ratu 1994, a otvorio ga je ministar inostranih poslova Irana. To nije moglo bez odobrenja Zapada.

Turska djeluje preko nevladinih organizacija, sredstava informisanja, humanitarnih organizacija, a imaju i bataljon u okviru Eufora. To su vojni obavještajci. Radi i preko škola. Dakle: integrisana je u bošačko društvo.

Kumanovski sporazum nije bio kapitulacija

Saudijska Arabija ima svoj centar u radikalnoj džamiji Kralj Fahd, koja je jedini vjerski objekat koji ima status diplomatskog predstavništva, u vlasništvu je Saudijske Arabije.

Kroz vahabizam i dijelove Aktivne islamske omladine i više portala, ona radikalizuje islam i hoće da ga odvoji od tradicionalnog islama.

I prisustvo islamskih imperija uz znanje Zapada govori o stavu Zapada, a to je da je samo Rusija neprijatelj na ovom području.

Zapad reko OBA koordinira rad i ove tri strane, sa ciljem da se ne osnaži srpski faktor u geopolitičkom smislu i da Rusija ne ojača svoj uticaj u BiH.

Šta Srbija treba da radi u ovim pregovorima?

Srbija mora ići putem odbrane Kosova. Kosovo je okupirana zemlja i nikada ne možete prihvatiti tu okupaciju i poništiti rezultate teške agresije iz 1999.

Prošle su 22 godine, Srbija treba da pregovara. Lijepo je pokazivati Zapadu da postoji crvena linija, a to je teritorijalna cjelovitost i da je neukusno govoriti o tome. U takvim razgovorima se moraju ponavljati stavovi.

Problem su teroristi i to što su nestali sa radara. Oni su iskoristili vrijeme pandemije da se reorganizuju i zauzeli su nove pozicije putem takozvanog migrantskog talasa.

A to nisu migranti već poražene snage Al Kaide, Nusra Fronta, Islamske države i drugih.

Preko Turske i drugim putevima su došli na Balkan. Ponašaju se i djeluju kao vojnici, a u BiH su se rasporedili na raznim mjestima.

Oni koji potcjenjuju njihov dolazak neka pogledaju napad na Nagorno Karabah.

Ovakvi su ljudi došli u Azerbejdžan i bili iskorišćeni kao pješadija i uzeli trećinu Nagorno Karabaha gdje su živjeli samo Jermeni.

U Srbiji i BiH – šta rade?

To nisu lica koja ulaze na granične prelaze i 70 odsto nema lična dokumenta! Njihov dolazak ovdje je potcjenjen.

Moraju biti bolje i više praćeni, jer su to terorističke grupacije koje su instrument politike Zapada.

Fakti

– Hrvatska nije samostalna i ovakve radnje ne radi iz svoje pameti.

Ekspert za bezbednost Dževad Galijašević ocenio je da je najava Hrvatske da će praviti bazu na Kosovu* je udar na regionalnu stabilnost i međudržavne odnose.

U programu TV Pink Novo Jutro dodao je i da je to udar na bezbednost samog samoproglašenog Kosova. Pa u nastavku ukazao:

– To nije zato što je Hrvatska bitna, budući da je ona evropski prosjak i zadnja evropska država, pored Bugarske, te ne predstavlja nikog i ništa.

Ona na ovakvim mjerama i učešćem u ovakvim politikama hrani svoj ustaški mentalitet i neoustašku agendu, budeći neoustaške ambicije.

– Hrvatska nije samostalna i ovakve radnje ne radi iz svoje pameti.

Da, tako hrani svoju srbofobiju, ali iza ovoga stoje pokrovitelji koji nas pred 9. maj – dan pobjede nad fašizmom – podsjećaju da fašizam nije poražen!

– Na Balkanu smo izgubili Drugi svjetski rat i valjda to vidimo poslije 70 godina.

Šta su relikti Drugog svjetskog rata i Hitlerove politike na Balkanu? Velika Albanija!

Jel` imamo priče o “velikoj Albaniji” i priče zapadnih sila da se ona uspostavi.

– Drugi relikt je NDH! Ustaška Hrvatska. Jel` to imamo na djelu? Imamo to na djelu!

Još samo da Bugari otvoreno zatraže dio Makedonije, pa da shvatimo da je cjela priča o Titu i partizanima bila laž.

Mi smo taj rat od nacista definitivno izgubili.

I Ukrajina je nacistička.

Pogledajte pribaltičke zemlje – i one su nacističke.

– Pogledajte sve države koje su navodno izgubile rat – Njemačka je ponovo najmoćnija u Evropi.

Francuzi su ponovo poltroni Njemačke.

`Petenova vlada` sjedi u Parizu.

Britanci su pobjegli na svoje ostrvo i ponekad nam pošalju svoje specijalne jedince da nam bude još gore, da slučajno ne primjete da Rusi izviruju ili žele nešto da rade i da nas još više okrenu da mrzimo Njemce – da nam bude što teže i da u nekom budućem odmjeravanju budemo instrumenti britanskih interesa na Balkanu.

Fakti

Nekoliko desetina hiljada talibana ušlo je u Bosnu zahvaljujući lažnim vizama koje su im izdate u ambasadama BiH u Pakistanu, Avganistanu i Iraku, tvrdi politički analitičar i stručnjak za bezbednost Dževad Galijašević.

Istragom će biti utvrđeno da je daleko veći broj lažnih viza BiH izdat osobama visokog migracionog rizika sa Bliskog istoka, kaže Galijašević, prenosi Tanjug.

Glavni tužilac Tužilaštva BiH Gordana Tadić ranije je saopštila da je Tužilaštvo pokrenulo istragu povodom navodnog izdavanja lažnih viza BiH osobama visokog migracionog rizika iz Pakistana i Iraka.

Na ovaj način trebalo bi da se razreši afera koja je započela pre mesec dana tvrdnjama aktuelnog ministra bezbednosti BiH Fahrudina Radončića da se u Bosni nalazi najmanje 3.000 Pakistanaca, za koje se ne zna apsolutno ništa sem da su u BiH stigli zahvaljujući lažnim turističkim vizama izdatim u ambasadi BiH u Pakistanu.

Galijašević kaže za „Vesti onlajn“, portal „Frankfurtskih vesti“, „da starosna i polna struktura migranata koji su u BiH, a zatim teritorija odakle dolaze, jasno ukazuje da nije reč o ljudima koji beže od rata, već vojnicima koji su u tim ratovima aktivno učestvovali“.

Prema njegovim rečima, dosadašnja istraga Ministarstva bezbednosti je utvrdila da lažne vize nisu deljene samo u Pakistanu.

„U Bosni je trenutno najmanje 12.000 ljudi iz Avganistana i nekoliko hiljada iz Iraka, koji su ušli u zemlju zahvaljujući lažnim turističkim vizama. Pokazalo se da su na sličan način, zahvaljujući zaposlenima u ambasadama BiH, do Bosne stizali i državljani Maroka i Alžira“, kaže Galijašević.

Ovde, kako dodaje, nije samo problem što su oni te vize dobili u ambasadi BiH u Pakistanu, već što su zatajile i službe koje su morale da reaguju kada su se ti ljudi pojavili na granici BiH: od Ministarstva bezbednosti do Službe za strance.

„Te vize su istog trenutka morale da budu poništene, a oni podvrgnuti otkrivanju pravog identiteta. Ništa od toga se nije dogodilo i sada država ima ozbiljan bezbednosni problem, a tek ćemo ga imati ukoliko se obistine moje crne slutnje da im je cilj da svoje ratovanje nastave, ali na tlu Evrope“, upozorava Galijašević.

On podseća da nije slučajno što se upravo Pakistan našao usred afere s lažnim turističkim vizama.

„Pakistanska tajna služba od početka rata u Bosni ima aktivnu ulogu u naoružavanju Armije BiH, ali i školovanju muslimanskih kadrova. Upravo je aktuelni ministar odbrane BiH, general Sifet Podžić, završio obaveštajni kurs u gradu Kueti, a Pakistan od početka upravlja ratom u Avganistanu. Ova zemlja poslednjih 40 godina usmerava i finansira talibane, kao što više od 50 godina na Kašmiru ratuje protiv Indije“, dodaje Galijašević.

Milorad Dodik rekao je da je otkrio da je ambasador BiH u Pakistanu falsifikovao ulazne vize za 3.000 Pakistanaca.

Srpski član Predsedništva BiH Milorad Dodik izjavio je danas da je otkrio da su na nedavnom sastanku u Predsedništvu predstavnici Ministarstva bezbednosti izneli podatak da je ambasador BiH u Pakistanu, koji je Bošnjak, falsifikovao ulazne vize za 3.000 Pakistanaca, koji su ušli u zemlju i koji su sada ozbiljan bezbednosni problem.

“Sad se vidi koliko je bilo važno što je Republika Srpska rekla da se na njenoj teritoriji ne mogu zadržavati migranti, niti mogu biti migrantski centri. I otkuda 9.000 ljudi iz Pakistana ovde i zašto Pakistan neće da ih vrati”, kazao je Dodik za RTRS.

On je naveo da je za to da se oni deportuju, jer će u BiH napraviti ozbiljan problem.

O ovoj temi nisu hteli da se izjasne ni ambasador BiH u Pakistanu Sakib Forić, ni Ministarstvo inostranih poslova.

Predsednica Republike Srpske Željka Cvijanović izjavila je da je ne čudi to što političko Sarajevo ćuti i sve u vezi s migrantima gura pod tepih.

“Zato što to lančano povlači odgovornost do samog rata. Kako su davana dokumenta, ko je dolazio u ovu državu, ko je bio na čelu kojih institucija ili koji ministar u to vreme, kako su se obreli neki ovde, kako su se oni koji su se obreli u BiH ođednom našli u velikim svetskim terorističkim napadima”, rekla je Cvijanovićeva, prenolsi RTRS.

Primer za to je Pakistanac Halid šeik Muhamed, koji je s kuvajtskim dokumentima ratovao u BiH, a nakon toga, sa BiH državljanstvom, 11. septembra 2001. godine organizovao teroristički napad u Americi. Zbog toga, stručnjaci za bezbednost upozoravaju da se ne smeju potceniti migranti iz ove zemlje.

“Ovo su pakistanski vojnici. Oni prave dugoročnu strategiju. Oni su na ovaj način sovjetsku Crvenu armiju izbacili iz Avganistana talibanskim pokretom. Ako ima države BiH, ona treba da vidi leđa pakistanskom ambasadoru i ona treba od Pakistana da dobije podatke o 3.000 ljudi sa lažnim identitetom”, poručio je Dževad Galijašević, ekspert za borbu protiv terorizma.

Isti stav u aprilu je izneo ministar bezbednosti Fahrudin Radončić. Najavljujući početak deportacije migranata u zemlje iz kojih dolaze, posumnjao je tada da Pakistan neće sarađivati.

“Ako odbiju da sarađuju, ja ću tražiti da se pakistanski ambasador proglasi personom non grata u ovoj zemlji”, poručio je Radončić.

Međutim, dan kasnije, ambasador Pakistana Muhamed Halid Rao požalio se na Radončića bošnjačkom članu Predsedništva Šefiku Džaferoviću i ministarki inostranih poslova Biseri Turković.

Zvaničnici SDA tada su se burno suprotstavili Radončićevom predlogu o deportaciji, pa je ova priča, navodi RTRS, čini se, završena i pre nego što je počela.

(Tanjug)