Bio sam na Kosovu kad je bilo zavedeno vanredno stanje, kada su Martinovića silovali razbijenom flašom i kada je on podlegao od toga.

Sve informacije govore da će Republika Srpska ubrzo biti kažnjavana.

To će kod Srba da izoštri identitet i političku volju.

Pogledajte Kosovo! Mene niko nije instruirao i niko mi nije šapnuo: Hajde, Galijaševiću, ti si musliman koji će voljeti Kosovo!

Ja sam 1981. godine bio sa 19 godina komandant jedne omladinske radne brigade iz Maglaja. Pobjedili smo u takmičenju 13 brigada.

Bio sam na Kosovu kad je bilo zavedeno vanredno stanje, kada su Martinovića silovali razbijenom flašom i kada je on podlegao od toga.

Bio sam tamo kada su, u komunizmu, samo godinu dana od Titove smrti rušili srpske vjerske objekte i isto tako silovali časne sestre i isto tako mislili da je poslije Titove smrti kucnuo trenutak da se Kosovo proglasi državom i Jugoslavija razgradi.

U onome što sam vidio tada, leže korijeni moga stava i mog razumijevanja.

Ne treba kukati! Nekada mi se gadi kad čujem kukanje: „Jao, nastradali smo… sad ćemo morati ovo…“.

Ma ne morate ništa! Srbija danas ne mora ništa!

Sjetite se – nije Turska došla na Kosovo da bi upravljala Kosovom nego da bi osvojila Srbiju.

I, to je uradila sa zakašnjenjem od 50-60 godina poslije osvajanja Kosova. Sjetite se da je 400 godina trajala okupacija tog Kosova, prije nego što su Srbi ustali sa idejom oslobađanja Kosova.

Čitav 19 vijek i 12 godina u 20 vijeku, Srbi se se borili da vrate Kosovo! Zamislite 112 godina ratovanja – Buna na dahije, Prvi i Drugi ustanak, razna pomjeranja granica i političkih i teritorijalnih koje su činile razne vlade. I? Kosovo je vraćeno!

Poslije Prvog svjetskog rata! Zamislite stradanje koje je srpski narod podnio u tom ratu, vratio Kosovo i zadržao ga narednih 80 godina.

A ovi su se vladari – djelimično u monarhiji, a posebno u Titovoj Jugoslaviji – poigravali njegovim statusom, ugađali separatistima na Kosovu i albanskom faktoru.

Poslije 80 godina povratka Kosova matici – o čemu svjedoči sva istorija pod zemljom i nad zemljom – NATO je došao i okupirao Kosovo i ucijenio Srbiju da će nastaviti da je razara ako ne da Kosovo.

Dva i po mjeseca brutalnog razaranja Srbije je bila ucjena koja je dovela do Rezolucije 1244. Šta piše u njoj?

Da će se Albancima morati garantova široka autonomija i značajna samouprava. Kaže se da će države garantovati očuvanje teritorijalnog integriteta SRJ. Govori se o povratku vojske.

Treba li ćutati o tome?

Treba li ćutati o novom Ustavu Srbije, koji je donesen 2006. u kome su demokrate praktično izbacile Kosovo iz normativnog dJela i stavile ga u preambulu, ali su se obavezali da donesu zakon o statusu Kosova.

Status Kosova je jasan – to je okupirana zemlja. Okupirana, da bi cijela Srbija bila okupirana, a ne samo da bi tu bio Bondstil, trgovalo se narkoticima i da bi DEA to kontrolisala.

Cilj je da se cio srpski svijet stavi pod efektivan nadzor povremenim kažnjavanjem Srba na jednom, pa drugom i trećem dijelu i državi.

Sve to treba da dovede do toga da Srbi ne budu u jednoj državi ili jednom državno-pravnom ili političkom prostoru. Jer, nikada neće biti u EU!

Smetnja tome bi bila saradnja Bošnjaka i Srba i stabilizacija BiH.

Amerika, Britanija i Njemačka su neprijatelji Srbije. To što često govorimo o spoljnotrgovinskoj razmjeni koja predstavlja dvije trećine razmjene Srbije – to su, naravno, besmislice jer vi tu bilježite dvotrećinski deficit!

Zapad od 1999, kada je Kosovo nasilno oduzeto NATO bombardovanjem, uporno pokušava riješiti njegov status protivno Rezoluciji 1244. Pokušava pritiscima i ucjenama da prisili Srbiju da prizna Kosovo kao državu. I tako 22 godine.

Srbija može i mora da izvuče pouku iz istorije svojih predaka. Srbija mora naučiti da su preci ratovali sto godina da ga vrate, 500 godina čekali i borili se protiv Osmanskog carstva – pa su ga vratili. Srbija pregovara 22 godine – pa može pregovarati još sto godina.

Glavni problem je način na koji se ucjenjuje Srbija. A to je: ujedinićemo Kosovo sa Albanijom. Ta prijetnja je pucanje iz prazne puške.

Kosovo je odvojeno od Albanije jer se oni boje uticaja radikalnog muslimanskog faktora sa Kosova na prilično plemenski složeno albansko društvo koje nije dovoljno radikalizirano. I vidimo razlike između vlada u Tirani i u Prištini – šta govore i kako formulišu svoje interese.

Ne želi Albanija takvo ujedinjenje i ne želi da joj Kosovo remeti odnose u zemlji, u kojoj ima značajan broj pravoslavnih i katoličkih Albanaca i pripadnika drugih etničkih zajednica.

Druga ucjena je: primićemo Kosovo u NATO. Pa, Kosovo je i ovako NATO-teritorija specifičnog organizovanog kriminala u kome se koristi albanski faktor za trgovinu narkoticima, heroinom i kokainom.

Kosovo je centar. Crna Gora je krak koji ide sa Kosova. Upravo tu vidimo djelovanje pojedinih poraženih struktura DPSkoje insistiraju na odnosima sa Kosovom i vide neki veliki nacionalni interes Crne Gore da prizna Kosovo.

Dakle, organizovane kriminalne grupe su drugi faktor ucjene prema Vladi Srbije i predsjedniku Vučiću.

Treći faktor: Srbija je i u ratu devedesetih imala visoke oficire i visoke pripadnike tajnih službi koji su bili direktno povezani sa stranim službama, izvršavali njihove naloge i obavještavali ih o najvažnijim političkim, vojnim i bezbjednosnim odlukama.

Informisali su Zapad o strateškim pravcima i usmjerenjima Srbije.

Danas je Srbija još više premrežena raznim službama. Soroševi mediji nisu ništa drugo do ekspoziture zapadnih obavještajnih službi – razni „krikovi“ i „istinomeri“, razna „raskrinkavanja“ u BiH i pigmeji kao Mujkić… Nepoznati ljudi koji nemaju značaj u svijetu žurnalizma.

Tu je i „fakt-čeking“ – oni provjeravaju kako vi radite i lijepe vam etiketu lažnih vijesti ili uznemiravanja javnosti. Srbija zbog tih ucjena pažljivo pregovara sa Zapadom o njihovim interesima, a ne o interesima albanskog faktora na Kosovu.

Pripadnici bivše OVK i slični ne mogu ničim ucijeniti Srbiju niti dovesti u pitanje ocjenu da su oni beznačajni u svakom smislu – ekonomskom, strateškom, političkom…

Ali, Zapad želi da Kosovo bude država i ucjenjuje Srbiju bezbjednošću i pritiskom na Srbe u Crnoj Gori, udarima na Republiku Srpsku i traži od nje popustljivu politiku i razumijevanje za zapadne interese,ne poštujući ni Srbiju ni njen integritet koji je potvrđen čak i poslije brutalnog rata sa NATO.

NATO nije prijatelj – to je neprijatelj. Srbija radi ono što može u ovom momentu -lagano se približava Rusiji i Kini sa nadom da će se geopolitičke okolnosti se promijeniti i da će se Rusija i Kina više pitati kako se odvijaju procesi na Balkanu. I vrijeme kada će prestati licemerje Zapada.

Pogledajte ime dva entiteta u Bosni: Republika Srpska i Federacija BiH. Šta je republika, ako nije forma državnog uređenja? Postoji li igdje na planeti republika, a da nije država? Postoji li federacija, a da nije složena forma državnog uređenja?

Samo u BiH to ne znači to. To su, kao, entiteti. Sada nam govore da prihvatimo logiku Zapada da republika nije država i da federacija nije država.

Srbi su bili žrtve Osmanske imperije pet vjekova i više njenih genocida u posljednjem vijeku vladavine. Srbi su bili žrtve u Prvom svjetskom ratu genocida Austrougarske.

A ko je ratovao za Austrougarsku?

Domaće stanovništvo – ono što danas zovemo Hrvati i Bošnjaci u BiH. To su vojske koje su bile na Drini, koje su napadale srpsku vojsku. To su bili austrijski generali i naši narodi. Onda se desio Drugi svjetski rat, Jasenovac i opet genocid.

U svakoj državi Srbija to nikad nije pomenula. I nikad nije napadala svoje komšije za to što je proživjela.

Zato je ovo traumatično!

Da istorija naših odnosa krene od Srebrenice! To je trebalo biti sredstvo ucjene Srbije. To jeste sredstvo ucjene RS.

Bošnjaci su ucjenjeni zbog SDA. To je razbojnička korumpirana struktura, ali i radikalno islamska. Učestvovala je u gotovo svim terorističkim akcijama u Evropi i svijetu.

Ona, sa svojim podmlatkom, Aktivnom islamskom omladinom, vehabijskim zajednicama i mudžahedinskim strukturama.

Zbog toga je deset dana poslije 11.septembra, Alija Izetbegović morao da napusti Predsjedništvo BiH, a mjesec dana kasnije i da ode iz SDA. Zbog ponižavanja Amerike.

Bošnjaci su i danas ucjenjeni teroristima sa ovog prostora, raznim imamima iz Londona koji su isporučeni Americi i govorili o ratnom učešću u BiH.

Dakle, tako izgleda začarani krug.

Bošnjake ucjenjuju time, a Srbe Srebrenicom.

U samoj Srpskoj, SDS je ucjenjena ratom.

Strane strukture se nalaze u opozicionoj političkoj strukturi. Kad analizirate istaknuta politička imena, vidite njihove boravke u Velikoj Britaniji, na Malti i na skupovima laburista ili „pučkih stranaka“.

OBA je sprovela niz akcija i mjera prema vladi Srbije, odmah nakon što su Vučića kamenovali u Srebrenici i pokušali ubiti. To su te ucjene.

Između dvije i tri hiljade obavještajaca su ovdje iz Irana, Turske i Saudijske Arabije. Ovdje su ko kod svoje kuće.

Neki od njih imaju aktivnu saradnju sa Zapadom, a centar takvih obavještajaca za saradnju sa Zapadom je OBA, koju vodi radikalni islamista Osman Mehmedagić Osmica.

Iran djeluje preko vojnih struktura, Republikanske garde, Instituta Ibn Sin –otvorenog u ratu 1994, a otvorio ga je ministar inostranih poslova Irana. To nije moglo bez odobrenja Zapada.

Turska djeluje preko nevladinih organizacija, sredstava informisanja, humanitarnih organizacija, a imaju i bataljon u okviru Eufora. To su vojni obavještajci. Radi i preko škola. Dakle: integrisana je u bošačko društvo.

Kumanovski sporazum nije bio kapitulacija

Saudijska Arabija ima svoj centar u radikalnoj džamiji Kralj Fahd, koja je jedini vjerski objekat koji ima status diplomatskog predstavništva, u vlasništvu je Saudijske Arabije.

Kroz vahabizam i dijelove Aktivne islamske omladine i više portala, ona radikalizuje islam i hoće da ga odvoji od tradicionalnog islama.

I prisustvo islamskih imperija uz znanje Zapada govori o stavu Zapada, a to je da je samo Rusija neprijatelj na ovom području.

Zapad reko OBA koordinira rad i ove tri strane, sa ciljem da se ne osnaži srpski faktor u geopolitičkom smislu i da Rusija ne ojača svoj uticaj u BiH.

Šta Srbija treba da radi u ovim pregovorima?

Srbija mora ići putem odbrane Kosova. Kosovo je okupirana zemlja i nikada ne možete prihvatiti tu okupaciju i poništiti rezultate teške agresije iz 1999.

Prošle su 22 godine, Srbija treba da pregovara. Lijepo je pokazivati Zapadu da postoji crvena linija, a to je teritorijalna cjelovitost i da je neukusno govoriti o tome. U takvim razgovorima se moraju ponavljati stavovi.

Problem su teroristi i to što su nestali sa radara. Oni su iskoristili vrijeme pandemije da se reorganizuju i zauzeli su nove pozicije putem takozvanog migrantskog talasa.

A to nisu migranti već poražene snage Al Kaide, Nusra Fronta, Islamske države i drugih.

Preko Turske i drugim putevima su došli na Balkan. Ponašaju se i djeluju kao vojnici, a u BiH su se rasporedili na raznim mjestima.

Oni koji potcjenjuju njihov dolazak neka pogledaju napad na Nagorno Karabah.

Ovakvi su ljudi došli u Azerbejdžan i bili iskorišćeni kao pješadija i uzeli trećinu Nagorno Karabaha gdje su živjeli samo Jermeni.

U Srbiji i BiH – šta rade?

To nisu lica koja ulaze na granične prelaze i 70 odsto nema lična dokumenta! Njihov dolazak ovdje je potcjenjen.

Moraju biti bolje i više praćeni, jer su to terorističke grupacije koje su instrument politike Zapada.

Fakti