Zabačena, prašnjava i okružena znakovima upozorenja — Zona 51 u Nevadi je već decenijama magnet za sve što se graniči s nepoznatim.
Od filmova i teorija, do vladinih izveštaja s oznakom “poverljivo”, o ovoj bazi se zna upravo onoliko koliko treba da bi zaintrigirala maštu. Ali postoji jedan slučaj koji i dalje buni i najtrezvenije među analitičarima — slučaj Džerija Frimena.
Frimen nije bio nikakav lovac na misterije, već američki antropolog, sasvim posvećen svom radu. Njegova misija je imala sasvim logičan cilj: pronaći tragove izgubljene grupe tragača za zlatom iz 1849. godine.
Problem je bio što deo te rute vodi direktno kroz strogo zabranjenu teritoriju američkog vojnog kompleksa — i to baš onu zonu za koju godinama kruže glasine o vanzemaljskim letelicama.
U leto 1996. Frimen je odlučio da uradi ono što mnogi nisu ni pokušali. Naoružan istraživačkom strašću, ali bez ikakvog odobrenja, krenuo je u noćni hod kroz nevadsku pustinju.
Prema njegovim rečima, stigao je do suvog korita jezera Papoos, mesta za koje pojedini izvori tvrde da krije kompleks S-4 — navodno korišćen za eksperimente sa naprednim tehnologijama.
A onda se, tvrdi Frimen, dogodilo nešto što nije mogao da objasni. Svetla duž perimetra, to je očekivao. Ali pojava “portala” u sred vazduha, plavičasto svetlucanje koje je trajalo nekoliko minuta, uz tlo koje je podrhtavalo — to nije bila uobičajena scena čak ni za vojnu zonu.
Frimen se povukao odmah. U kasnijem razgovoru za američkog novinara Džordža Knapa, rekao je: “Da su me uhvatili, verovatno ne bih izašao živ.”
Zvaničnih potvrda? Nema. Ali ono što Frimen tvrdi da je video savršeno se uklapa u kontekst već postojećih svedočenja. Jedan od najpoznatijih je svakako slučaj Boba Lazara, čoveka koji je tvrdio da je radio na obrnutoj inženjeriji vanzemaljskih letelica upravo u S-4 sektoru.
Lazar je bio i ostao kontroverzna figura, ali zanimljivo je da su neki njegovi opisi kasnije delimično potvrđeni — makar kada je reč o postojanju podzemnih objekata.
Godine 2013. CIA je konačno priznala postojanje Zone 51, ali s obrazloženjem da se tu isključivo testirala avijacija — modeli poput U-2 i F-117. O drugim aspektima, posebno o onima koje pominju Frimen i Lazar, nije bilo ni reči.
Ali previše je podudarnosti da bi sve bilo slučajno. Uostalom, u vreme kada je Frimen pravio svoj upad, bivši radnici baze podneli su tužbu protiv rukovodstva zbog korišćenja toksičnih materijala, a tužba je odbačena upravo zbog “nacionalne bezbednosti”.
Ubrzo nakon toga, predsednik Klinton potpisuje uredbu kojom se Zona 51 izuzima iz većine ekoloških zakona.
Jedan detalj dodatno podgreva sve priče. Suva površina jezera Grom, koja se prostire nadomak baze, idealna je za testiranje letelica koje zahtevaju duge piste bez prepreka.
Tu se lako može zamisliti kako po mraku sleće letelica koju još niko nije video u javnosti. Ali ono što ostaje otvoreno pitanje jeste — da li je svetlosni “portal” koji je Frimen video zapravo bio neki napredni tehnološki eksperiment? Ili optička iluzija? Ili nešto treće?
U poslednje vreme, sve više pažnje se poklanja 2025. godini. Tada ističe rok mnogim poverljivim dokumentima iz devedesetih, uključujući i uredbu iz perioda Klintonove administracije.
Pojedini zvaničnici već nagoveštavaju delimičnu deklasifikaciju podataka, a članica Kongresa Ana Polina Luna najavila je ozbiljan pritisak na institucije da otvore ono što decenijama kriju. U međuvremenu, entuzijasti na internetu zabeležili su neobičnu trostranu strukturu u okviru Zone 51, vidljivu preko satelitskih snimaka.
Analitičari koji se bave avijacijom, poput Džima Gudola, sugerišu da tehnologije koje se tamo razvijaju prevazilaze sve što je trenutno poznato javnosti. Iako se ne pominju konkretni detalji, izjave poput “Lukas bi pozeleno od zavisti” više su nego ilustrativne.
Ali šta ako je Frimen zaista video nešto što ne spada ni u naučno, ni u vojno? Nešto što tek treba da bude objašnjeno. Dok svet čeka 2025. i moguće otvaranje arhiva, jedno ostaje sigurno — priča o Zoni 51 još nije završena. A možda ni ne treba da bude. Ponekad je pitanje važnije od odgovora.
Borba.info