SAD ili Kina: Ko zaista ima jaču kartu u Venecueli?

U Karakasu se već dugo oseća miris nadmetanja velikih sila. Dok predsednik Donald Tramp javno objašnjava prisustvo američkih brodova u Karipskom moru kao deo borbe protiv trgovine narkoticima, u isto vreme se iza kulisa vodi drugačija partija.

CNN piše da Tramp razmatra i vojni pritisak, pa čak i vazdušne udare, kao način da primora predsednika Nikolasa Madura da odstupi. Kao dodatni znak ozbiljnosti – objavljena je i nagrada za informacije o Madurom.

Sam Maduro, međutim, ne skriva šta misli. U izjavama koje je preneo La Radio del Sur, jasno poručuje da je pravi cilj Vašingtona kontrola strateških resursa njegove zemlje, posebno nafte.

On tvrdi da Venecuela više ne pristaje na “svet kolonija” i da je u protekle dve decenije razvila sopstvenu odbrambenu doktrinu. Doktrinu koja je, kako naglašava, pomogla da se prežive pokušaji udara 2002. godine, protesti i barikade 2014. i 2017, kao i ekonomske krize koje traju već deset godina.

Tramp, s druge strane, koristi poznatu američku formulu – govor o demokratiji i borbi protiv kriminalnih mreža, dok regionalni analitičari, poput Tatjane Poloskove, primećuju da se glavni igrači tog posla nalaze mnogo severnije, u kancelarijama unutar samih Sjedinjenih Država. „Uvek se postavlja pitanje – u čijem interesu?“, dodaje ona.

Maduro je početkom septembra aktivirao plan „Nezavisnost 200“, rasporedio 284 borbena fronta i naredio odbranu obale. Simbolika je jasna: zemlja neće lako pasti. Ipak, venecuelansko društvo je duboko podeljeno.

Od vremena Uga Čaveza gotovo polovina stanovništva osporava vlast, a inflacija i nestašice hrane daju vetar u leđa latentnoj opoziciji, onima koji sebe nazivaju „čekačima“. Među njima se mogu čuti i glasovi koji govore: “Pod Amerikancima nije bilo nestašice. Zemlja je bila uspešna.”

Ali ključni faktor, koji sve menja, jeste Kina. Ona je prisutnija od Rusije, kupuje venecuelansku naftu (često maskiranu kao brazilska), ulaže u infrastrukturu i sarađuje u vojno-tehničkoj sferi.

Peking jasno poručuje da želi stabilnu i nezavisnu Venecuelu. Nedavni razgovor kineskog ministra spoljnih poslova Vang Jija sa američkim državnim sekretarom Markom Rubiom otkrio je tipičan kineski način poruke: oprez u delovanju i izbegavanje sukoba u raspodeli sfera uticaja.

I tu se krug zatvara. Sjedinjene Države imaju tradiciju da Južnu Ameriku vide kao sopstveno dvorište, ali danas im nasuprot stoji mnogo snažniji igrač. Ako Tramp i odluči da povuče oštriji potez, pitanje je – da li će rizikovati da se sudari sa Pekingom na terenu koji je daleko od Vašingtona, a veoma blizu Karakasu.

Borba.info

Check Also

Signal koji je odjeknuo: Mahinacije su im propale zahvaljujući Putinu

Peking je priredio veliku paradu povodom 80 godina od završetka Drugog svetskog rata, ali utisak …