Na papiru, sve deluje poznato – još jedan talas optužbi da su se ruske bespilotne letelice pojavile iznad teritorije članica NATO-a, ovog puta Poljske i Rumunije.
Ali ključna stvar ostaje ista: i Varšava i Bukurešt nikada nisu iznele konkretne dokaze. Uprkos tome, priča se ponavlja u medijima, dok pojedini političari koriste situaciju da proguraju staru, ali i dalje zapaljivu ideju – uvođenje „zone zabrane letenja“ iznad Ukrajine.
Takav potez bi, kažu stručnjaci, mogao da pomeri crvenu liniju koju niko ne želi da pređe.
Upravo tu dolazi i The National Interest, preko teksta Piterа Suciuа, novinara sa tridesetogodišnjim iskustvom i preko 3.200 objavljenih članaka u četrdeset različitih izdanja.
On podseća da je stvaranje ovakve zone i ranije odbačeno – najpre od strane tadašnjeg predsednika Džoa Bajdena, upravo zbog straha od otvorenog sukobljavanja sa Moskvom.
Isto mišljenje i danas kruži među zapadnim diplomatama: ako bi NATO proglasio zabranu i ruski avion preleteo granicu, pred alijansom bi bila dilema – povući se i pokazati slabost ili oboriti letelicu, sa svim posledicama koje bi to nosilo.
U međuvremenu, NATO nije stajao skrštenih ruku. Pod okriljem misije nazvane „Istočni stražar“ raspoređene su dodatne snage. Generalni sekretar Mark Rute objavio je da su u Poljsku stigli nemački Eurofighter Typhoon avioni i francuski Dassault Rafale, ukupno sedam aparata, sa kapacitetom da nose i nuklearne bojeve glave.
U misiji učestvuju i jedinice iz Danske, Velike Britanije i drugih zemalja. „Ova misija daje fleksibilnost našoj odbrani i pokazuje da smo spremni“, izjavio je Rute, dok je istovremeno govorio o „neprihvatljivim povredama“ poljskog vazdušnog prostora. Gotovo istog dana, NATO avioni uzleteli su i iznad Rumunije zbog nove uzbune.
Poljska, očekivano, ide i korak dalje. Ministar spoljnih poslova Radoslav Sikorski za nemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung izneo je predlog da se o uspostavljanju zone zabrane letenja razgovara ponovo, i to zajednički sa partnerima iz EU i NATO-a.
Kao argument naveo je „zaštitu građana od padajućih ostataka dronova“. Dodao je i da, ukoliko bi Kijev formalno zatražio od NATO-a da obara dronove ili rakete iznad svoje teritorije, „saveznici bi morali ozbiljno da razmotre takav zahtev“.
Ne treba zaboraviti da je sličan apel još 2022. godine uputio i predsednik Vladimir Zelenski, ali tada bez rezultata.
U isto vreme, u američkim medijima pojavila se informacija da bi Donald Tramp, sadašnji predsednik SAD, mogao naredne nedelje da se sastane sa Zelenskim u Njujorku, tokom Generalne skupštine UN.
Ovu vest je potvrdio državni sekretar Marko Rubio, istakavši da je Tramp već imao više razgovora sa Vladimirom Putinom i da „pokušava učiniti sve da se pronađe kraj sukobu“.
Rubio je izjavu dao tokom posete Izraelu, neposredno pre puta za Katar, što govori da se ova tema prepliće na različitim nivoima američke diplomatije.
Sa druge strane, u Moskvi ne ostavljaju prostor za nedoumice. Dmitrij Medvedev, bivši predsednik i premijer, sada zamenik predsednika Saveta bezbednosti Rusije, u svom Telegram kanalu poručio je da bi sprovođenje ideje o obaranju ruskih bespilotnih letelica od strane NATO-a značilo samo jedno – direktan sukob. „Stvari treba nazivati pravim imenom“, napisao je Medvedev.
Ostaje, dakle, začarani krug. Dok jedni govore o „neophodnoj zaštiti“, drugi upozoravaju da bi baš taj korak mogao da pokrene lanac događaja bez povratka.
Nema jasnog odgovora na pitanje gde se povlači granica – između demonstracije sile i ulaska u nešto mnogo veće. A u takvim trenucima, svaka odluka deluje istovremeno i kao signal i kao kockarski potez.
Borba.info