
Đorđa Meloni kao da je rešila da stavi na „kocku” svoju političku sudbinu.
Sve karte je položila na referendum o reformi pravosuđa koji će biti održan 21. i 22. marta.
Ako samouverena premijerka prve italijanske desničarske vlade posle Drugog svetskog rata dobije podršku postaće još moćnija. I to ne samo u Rimu, već i u Briselu.
Ako pak, građani na javnom izjašnjavanju ne budu prihvatili njen predlog, za mnoge spornu modernizaciju pravosuđa, rizikuje da završi kao jedan od njenih prethodnika – Mateo Renci.
Premijer Demokratske stranke levog centra bio je prinuđen, da podnese ostavku 2016. jer su građani na referendumu odbacili predložene ustavne reforme čiji je cilj, bio da se smanji moć Senata i ojača centralna vlast palate Kiđi.
Namerom da reformiše pravosudni sistem, Meloni je ušla u jednu od politički „najeksplozivnijih arena” u Italiji, jer se izložila optužbama da se meša u nezavisno pravosuđe, koje desničari često napadaju zbog levičarske pristrasnosti.
Njene pristalice kažu da će reforme predložene na martovskom referendumu modernizovati pravosudni sistem, koji se često kritikuje kao spor, politizovan i neodgovoran, približavajući ga drugim evropskim modelima.
Promene koje traži vlada su naizgled tehničke prirode.
Regulišu način upravljanja, zapošljavanja sudija i tužilaca, razdvajanjem njihovih karijernih putanja i promenama u organu za nadzor pravosuđa. Ali stavljanjem naciji to pitanje na glasanje Melonijeva je ovu temu pretvorila u ključni test dalje podrške njenoj vladi.
U javnosti osporavana reforma pravosuđa suočava se sa žestokim protivljenjem sudija, ali i opozicije levog centra. Oni optužuju vladu da reformom hoće da zaobilazno uspostavi kontrolu nad tužiocima kako bi mogla da im nameće koja krivična dela mogu da istražuju, a koja ne.
Italijanska vlada, koja je optužila sudije za neprimereno političko mešanje u oblasti kao što su javni radovi i pitanje imigracije, navodi da je taj potez neophodan, kako bi se sprečio sukob interesa i onemogućila politička pristrasnost sudija i tužilaca. Po sadašnjem sistemu sudije i tužioci mogu da menjaju svoje pozicije tokom karijere. Prema predloženoj reformi, kandidati za položaje u pravosudnom sistemu moraće na početku karijere da izaberu da li će postati sudija ili tužilac, bez mogućnosti da to kasnije promene.
Ministar odbrane Gvido Kroseto optužio je delove pravosuđa da deluju kao politička „opozicija” vladi, dok zamenik premijera Mateo Salvini, koji se više puta suočavao sa krivičnim gonjenjem zbog svoje tvrdokorne migracione politike, rutinski predstavlja sudije kao politički motivisane i odvojene od javnog mišljenja.
Sama Melonijeva je često govorila da pojedine sudske presude predstavljaju prepreke za njenu vladu da ostvari zacrtane ciljeve. Na nedavnoj konferenciji za novinare premijerka je okrivila sudske odluke za potkopavanje njenih pokušaja da usvoji strože mere zaštite zakona i reda, pitajući: „Kako se može braniti bezbednost Italijana, ako svaku inicijativu koja je namenjena tome sistematski poništava neki sudija?”
Ali upravo ovakva argumentacija za njene političke protivnike predstavlja znak da se ovde više radi o pokušaju da se uspostavi politička dominacija nego težnja da se pravosuđe učini efikasnijim i boljim. Trvenja između sudske i političke klase u Italiji vuku koren još iz velike istrage „Mani pulite” (Čiste ruke) o sistemskoj korupciji početkom devedesetih koja je sa scene zbrisala čitava generaciju tadašnji političara i bukvalno sahranili tada moćne političke snage Demohrišćansku i Socijalističku partiju.
Na desnici ova čistka je ostavila trajni ožiljak: sumnju da je pravosuđe neizabrani politički akter sa neopravdanim moralnim visokim ugledom.
Nedavne ankete pokazuju da protivnici reforme blago vode, iako je javnost u suštini slabo upoznata sa detaljima pravosudne reforme. Istraživanje agencije „JuTrend” predviđa tanku pobedu protivnika reforme (51 odsto) ako izlaznost, na referendum bude niska. Ukoliko izlaznost bude veća, vlada bi mogla da progura reformu sa 52,6 procenata. Anketa SVG-a pokazuje da 38 odsto birača podržava reformu pravosuđa, 37 je protiv i 25 procenata je neodlučno.
Lorenco Preljasko iz „JuTrenda” kaže da je predstojeće glasanje neviđeni izazov za Melonijevu. Mobilizacija opozicije je često lakši zadatak nego pokušaj vlade da izgradi podršku za ovako složenu reformu. Glasači levog centra su istorijski bili pouzdaniji u izlasku na referendume.
Kako objašnjava ovaj analitičar, Melonijevu bi mogla da pokuša da politizuje glasanje, pretvarajući ga u plebiscit o svom liderstvu. Ali ta strategija nosi sopstvene rizike. Umesto toga ona se već unapred distancirala od ishoda od referenduma, naglašavajući da neće podneti ostavku u slučaju poraza.
„Ako ste premijer i stavite reformu na referendum, to znači neizbežno i glasanje o vašoj vladi. Ako Melonijeva izgubi više ne bi bila viđena kao ’nepobediv’, rekao je Preljasko za „Politico”.
Politika
Borba Info Vesti