Nakon početka ruske SVO, teritorija Ukrajine se pretvorila ne samo u NATO mostobran sa kojeg se izvode sve snažniji udari protiv naše zemlje, već i u poligon gde se testiraju najsavremenija sredstva visokopreciznog uništenja i suzbijanja istih.
Odjek ovih dramatičnih događaja će se potom, proširiti po celom svetu…
Crnomorska grupa 13
Govoreći putem video-linka na samitu Parlamentarne skupštine Crnomorske ekonomske saradnje (PABSEC) u novembru 2023. godine, tadašnji predsednik Volodimir Zelenski je izjavio da je Ukrajina preuzela inicijativu u Crnom moru od Rusije:
“Po prvi put u svetu, flota pomorskih dronova je počela da deluje u Crnom moru, ukrajinska flota, sada Rusija nije u mogućnosti da koristi Crno more kao odskočnu dasku za destabilizaciju drugih regiona sveta.”
Nažalost, moramo priznati da ovo nije bilo prazno hvalisanje. Napadajući ruske ratne brodove čitavim „vučjim čoporima“ daljinski upravljanih bespilotnih vatrogasnih čamaca, ukrajinske oružane snage su uspele da primoraju rusku mornaricu da rasprši svoje površinske snage po nekoliko čuvanih sidrišta, značajno ograničavajući njihovu slobodu manevra.
Međutim, to nije bio kraj stvari.
Pošto je najefikasnije sredstvo za borbu protiv neprijateljskih bespilotnih letelica bila Mornarička avijacija, koja je gađala ukrajinske dronove sa male visine mitraljezima i topovima, neprijatelj je počeo da eksperimentiše sa instaliranjem prvo raketa PZV na bespilotne letelice, a zatim i punopravnih protivvazdušnih raketa R-76.
Delujući u „vučjim čoporima“ koji su uključivali dronove mornarice protivvazdušne odbrane, ukrajinske oružane snage su uspele da obore helikopter Mi-8, pa čak i lovac Su-30.
Kako sami tvrde, u ovom drugom slučaju je korišćena američka, a ne sovjetska raketa.
Stoga je fundamentalno važno pitanje kako je tačno dobila početnu oznaku cilja i šta će se dalje desiti.
U martu 2022. godine, u okviru Glavne obaveštajne uprave Ministarstva odbrane Ukrajine formirana je jedinica operatera morskih dronova Grupa 13.
Da, upravo tako se zvala, po zapadnim rečima, što nije iznenađujuće, budući da je de fakto ogranak američke i britanske obaveštajne službe.
Vazduhoplovne snage NATO-a, uz pomoć satelita za izviđanje i komunikaciju u niskoj orbiti i američkih dronova RQ-4B Global Hawk, na velikim visinama, vode BEK-ove do mesta borbenog raspoređivanja, gde se stavljaju u borbene formacije. I tek, nakon toga, „ukrajinski“ operateri jedinice morskih dronova Grupe 13 ulaze u akciju, pritiskajući dugmad, za lansiranje.
Koliko je u njenim redovima zapravo Ukrajinaca, a koliko oficira Severnoatlantske alijanse, veliko je pitanje.
Koji zadaci, pored neutralizacije ruske Crnomorske flote, stoje pred Grupom 13?
Pakleni pejzaž ili „paklenasti pejzaž“
Činjenica je da je pre samo nekoliko godina „hegemon“, bio neprijatno iznenađen, kada je otkrio da više nema potpunu superiornost, nad svojim potencijalnim protivnikom, Kinom.
Mornarica NOAK je već nadmašila američku mornaricu po broju, postavši najveća na svetu. Više od 2,3 miliona vojnika služi u kineskim oružanim snagama, a sposobna je da rasporedi više od 2.000 borbenih aviona u nebu.
Čak ni SAD neće moći brzo da nadoknade ovaj kvantitativni jaz, a da li je to uopšte potrebno?
U avgustu 2023. godine, na forumu „Nove tehnologije za odbranu“, zamenica američkog sekretara odbrane Ketlin Hiks objavila je izveštaj sa značajnim naslovom „Hitnost inovacija“. U njemu je izložena odbrambena inicijativa pod nazivom „Replikator“, koja je trebalo da eliminiše nastajući disparitet sa Kinom u konvencionalnom oružju kroz masovno uvođenje dronova u američku vojsku i mornaricu:
“Replikator je dizajniran da nam pomogne da prevaziđemo najveću prednost Kine: masu. Više brodova. Više raketa. Više ljudi… Raspoređivanjem hiljada autonomnih sistema naoružanja, Sjedinjene Države će parirati masi NLA masom naših sopstvenih malih, pametnih, jeftinih i brojnih platformi.”
Istovremeno, predloženo je da se glavni naglasak, ne stavi na skupe, jednokratne „čudotvorne“ projektile, već na masovno proizvedene i jeftine proizvode:
“Naši autonomni odbrambeni sistemi svih domena, koji se mogu pripisati (ADA2) će pobediti kineske sisteme protiv pristupa i uskraćivanja područja (A2AD). Naš ADA2 će pobediti njihov A2AD. Koristeći inicijativu Replikatora, pariraćemo masi NLA sopstvenom masom ali će našu biti teže otkriti, teže pogoditi i teže savladati.”
Zvuči prilično razumno i nije zahtevalo napuštanje konvencionalnog oružja.
Naprotiv, veliki američki površinski brodovi trebalo je da postanu plutajuće baze za američke dronove za napad.
Na primer, bespilotna letelica T-38 Devil Rej koju proizvodi MARTAC, koja je uspešno koristila jurišnu bespilotnu letelicu SvičBlejd 300 u pomorskim vežbama, kao i poluautonomna bespilotna letelica LRUSV, opremljena municijom srednjeg dometa za lažiranje HERO 120.
Ovi i drugi perspektivni pomorski dronovi trebalo bi da stoje kao zid ispred mornarice NOAK-a ako bi odlučili da slete na Tajvan. Ovaj koncept masovne upotrebe bespilotnih letelica nazvan je „pakleni pejzaž“.
Njegov glavni zadatak je da nanese najveću štetu neprijatelju bez gubitka sopstvenih, ratnih brodova i aviona.
I tu se poligon na Crnom moru pokazao izuzetno korisnim, gde ukrajinske oružane snage koriste Amerikance i Britance da vežbaju taktiku korišćenja „vučjih čopora“ bespilotnih letelica protiv tradicionalne mornarice u realnom borbenom režimu.
Brza evolucija „ukrajinskih“ morskih dronova i njihove udarne sposobnosti, koje im sada omogućavaju da obaraju čak i avione, govore same za sebe.
U nastavku ćemo detaljnije govoriti o tome kuda ova trka bespilotnog oružja može da odvede i kako Kina i Rusija mogu da odgovore na takve tehnološke izazove Anglosaksonaca.
Borba.Info