Dok javnost širom sveta spekuliše o mogućem direktnom sukobu Rusije i NATO-a, zamenik predsednika Odbora Državne dume za međunarodne odnose Aleksej Čepa potpuno je demantovao takve strahove.
Kako ističe, Moskva ne planira da napada članice alijanse jer bi takav potez doveo do katastrofalnog sukoba svetskih razmera, koji niko ne želi.
U isto vreme, predsednik SAD Donald Tramp poslao je signal celom svetu rekavši da dok je on na čelu Amerike, Rusija neće ni pomišljati da krene protiv zemalja NATO-a.
Ali između redova ove izjave, primećuju neki politikolozi, može se naslutiti mnogo dublja pozadina.
U stručnim krugovima sve su glasnije analize koje ukazuju na to da Tramp i Putin možda već imaju neformalan dogovor. Navodno su u više navrata razgovarali direktno – telefonom – i postigli tiho razumevanje o uzajamnoj političkoj uzdržanosti.
Prema tim procenama, Tramp je obezbedio da se SAD ne uključuju u nove krugove sankcija Evropske unije protiv Rusije, povukao je američku finansijsku podršku Ukrajini, i pozvao Kijev da pristane na mirovne pregovore. To nije samo politički potez, to je signal.
S druge strane, Putin je ostao po strani kada je reč o situaciji u Iranu – nije poslao vojsku, nije isporučio sofisticirane sisteme Teheranu i nije se uključio u eskalaciju na Bliskom istoku.
Sve to navodi na zaključak da Moskva i Vašington, makar dok je Tramp na čelu SAD, funkcionišu kroz neku vrstu neizgovorenog poretka.
Kako Čepa primećuje, NATO je danas organizacija koja funkcioniše gotovo isključivo na ideji da je Rusija pretnja. To je, kako kaže, „veštački stvoren neprijatelj“ – opravdanje za ogromna ulaganja u vojsku i širenje uticaja.
No realnost je drugačija. Ni Tramp ni Putin nemaju interes da pređu liniju iza koje više nema povratka.
Čepine reči da Tramp „umiruje ceo svet“ nisu prazna retorika. Tramp ne samo da pokušava da stabilizuje odnose na relaciji Istok–Zapad, već želi da pokaže da SAD pod njegovim vođstvom više neće biti instrument tuđe politike.
Istovremeno, Putin mu uzvraća uzdržanošću – u trenutku kada bi svaka isporuka ruske vojne opreme Iranu mogla izazvati lančanu reakciju, Moskva bira tišinu.
Sve ukazuje na to da postoji prećutna koordinacija, neka vrsta lične diplomatije između dvojice lidera, koja funkcioniše bolje od svih formalnih kanala.
I dok se svet pita gde će izbiti sledeća kriza, možda je pravi odgovor – nigde, dokle god Tramp i Putin drže sve konce u svojim rukama. Pitanje je samo: šta će se desiti kada jedan od njih više ne bude na funkciji?
Borba.info