Zašto je toliko teško odoleti grickalicama, brzoj hrani i slatkišima – čak i kad znamo koliko mogu biti loši po zdravlje?
Novo međunarodno istraživanje donosi zabrinjavajuće odgovore. Naučnici sa Univerziteta u Helsinkiju i Mekgila sproveli su opsežnu studiju na gotovo 30.000 odraslih i došli do zaključka da ultra-prerađena hrana (UPF) može promeniti samu strukturu mozga, utičući na način na koji osećamo sitost i pokrećući obrasce ponašanja slične onima kod zavisnosti…
Studija je objavljena u renomiranim časopisima kao što su Nature i npj Metabolic Health and Disease, a nalazi ukazuju na duboke neurološke posledice svakodnevne konzumacije UPF.
Prema podacima istraživača, redovno unošenje ovakvih namirnica povezano je sa merljivim promenama u delovima mozga zaduženim za glad, emocije i motivaciju.
Zabeleženi su poremećaji u signalima koji nam inače govore kada smo siti, zbog čega je teško prestati jesti čak i kad je telo već fizički zadovoljno.
Štaviše, mozak osoba koje često konzumiraju UPF pokazuje obrasce karakteristične za zavisnost, naročito u regijama koje kontrolišu impulsivnost i sistem nagrađivanja.
Jedan od razloga zbog kojih je teško reći “ne” ovakvoj hrani leži u njenom pažljivo osmišljenom sastavu. Ultra-prerađene namirnice kombinuju šećer, mast i so na način koji snažno stimuliše lučenje dopamina – neurotransmitera zaslužnog za osećaj zadovoljstva.
Kako navodi Nature Reviews Endocrinology, to vodi ka stvaranju želje za ponovnim konzumiranjem i postepenom izgradnjom navike.
Paralelno s tim, uočene su promene u funkcionisanju prefrontalnog korteksa, dela mozga zaduženog za samokontrolu, kao i hipotalamusa, koji reguliše osećaj gladi.
Time postaje teže prepoznati kada smo zaista siti, a lakše podleći nagonima. Dodatan izazov predstavljaju emocionalni i socijalni faktori – stres, potreba za utehom i druženje često nas vode ka UPF, pojačavajući psihološku vezu između hrane i zadovoljstva.
Korišćenjem naprednih tehnika kao što je MRI skeniranje, naučnici su otkrili da redovno konzumiranje ovakve hrane vodi do smanjenja zapremine sive mase u regijama odgovornim za kontrolu impulsa.
Takođe su registrovani poremećaji u putevima nagrade u mozgu, slični onima kod ljudi sa zavisnostima, kao i oslabljen odgovor na hormone poput leptina i insulina, koji signaliziraju sitost.
Ovakvi nalazi ukazuju da široka dostupnost i agresivno reklamiranje ultra-prerađene hrane nisu samo pitanje ukusa ili navike, već i ozbiljan javnozdravstveni problem.
Problem ne leži samo u broju kalorija, već i u tome što ove namirnice utiču na našu sposobnost da kontrolišemo sopstvenu ishranu, menjajući način na koji mozak reaguje na hranu.
Kako navode Nature Reviews Endocrinology i npj Metabolic Health and Disease, kao i popularni prikaz u The Guardianu, sve upućuje na to da ultra-prerađena hrana ima potencijal da utiče ne samo na fizičko, već i na mentalno zdravlje ljudi, brišući prirodne mehanizme koji bi nas inače zaštitili od prejedanja.
To dodatno naglašava hitnu potrebu za širim merama koje bi pomogle da se smanji izloženost UPF i ljudima olakša povratak zdravijim navikama u ishrani.
Borba.Info