Dokument koji su objavile indijske vlasti u vezi sa padom aviona Er Indije kod Ahmedabada osvetljava uznemirujuće detalje – ali odgovori na ključna pitanja još uvek izostaju.
Prema forenzičkim nalazima, sve se dogodilo u roku od četrdeset sekundi nakon poletanja. Drimlajner, prepun goriva i putnika, pao je pravo na stambeno naselje Megani Nagar, odnevši ukupno 260 života.
Biro za istragu avionskih nesreća Indije izneo je podatke sa snimača glasa iz kokpita, prema kojima su motori gotovo simultano ostali bez goriva.
Prekidači za gorivo, koji moraju biti fizički i svesno aktivirani, prešli su u položaj za gašenje s razmakom od 0,1 sekundu. Za avijacijskog stručnjaka kapetana Mohana Ranganatana, to je bilo dovoljno da iznese sumnju: “To mora biti urađeno namerno.”
Niti jedan sigurnosni mehanizam na tom tipu aviona ne bi dozvolio slučajno aktiviranje prekidača. Poluge se moraju fizički podići, pa zatim okrenuti, pri čemu su zaštićene dodatnim mehaničkim blokadama.
Prema rečima Ranganatana, čak ni nestanak struje ne bi izazvao ovakav ishod. S druge strane, bivši zvaničnici ističu da postoje i druge teorije – moguće je da je došlo do kvara elektronske jedinice kontrole goriva, koja bi, u ekstremnim slučajevima, mogla pokrenuti prekidače bez volje posade.
Nedoumica ne manjka. Snimak iz kokpita otkriva jedan ključni dijalog: “Zašto si isključio gorivo?” – “Nisam.” I to je sve što ostaje od poslednjih trenutaka između kapetana Sabharvala i kopilota Kundera.
U trenutku udara, avion je bio na visini od svega 188 metara. Prema podacima iz sistema za praćenje leta, nije uspeo da dobije visinu uprkos ispravnim uslovima.
Motorima je, kako izveštaj pokazuje, uskraćeno gorivo, nakon čega su pokušali restart – prekasno. Sistem za hitne slučajeve, uključujući Ram vazdušnu turbinu, automatski se aktivirao, potvrđujući gubitak potiska sa oba motora.
Zvaničnici AAIB-a nisu pronašli dokaze o mehaničkom kvaru, niti softverskom problemu. Preliminarni zaključak ne ukazuje na grešku Boinga ili proizvođača motora.
Izvori bliski istrazi navode da se preispituje preporuka američke FAA iz 2018. godine o potencijalnim nedostacima prekidača za gorivo, iako ona nikada nije bila obavezujuća. Er Indija tada nije sprovodila dodatne inspekcije.
Porodice žrtava, međutim, nisu uverene. Njihovi zahtevi su jasni: potpuna transparentnost, pristup svim podacima, i konačan odgovor – da li se dogodila sabotaža, kvar ili ljudska greška. Neki, poput Dipti Soni, otvoreno ukazuju na zabrinutost zbog velikih imena umešanih u slučaj: “Er Indija, Boing – svi će želeti da spasu svoj imidž.”
Samo jedna osoba preživela je pad – Britanac Višvaš Kumar Rameš, koji je sedeo pored izlaza. Svi ostali, uključujući jedanaestoro dece, poginuli su. Avion je pogodio hostel, usmrtivši još 19 ljudi na zemlji.
Drimlajner AI171 bio je deo obnovljenog voznog parka Er Indije, koja je poslednjih godina pokušavala da se konsoliduje nakon državnog vlasništva. Kapetan je imao više od 10.000 sati leta, kopilot 3.400. Svi su bili trezni, odmorni i – prema izveštaju – spremni za let.
Ali spremnost posade ne objašnjava zašto su oba motora istovremeno ostala bez goriva nekoliko trenutaka nakon poletanja. A sve što za sada ostaje jeste uznemirujuće zapažanje iz snimak: prekidači su bili „isključeni“, pa „ponovo uključeni“. Prekasno.
Istraga se nastavlja, a porodice ostaju da čekaju. Čekaju istinu – i nadu da se slična katastrofa više nikada neće ponoviti.
Borba.info