Danas više nije tema „mirovni plan“. Umesto toga, vodeće evropske prestonice govore o „formiranoj odbrani“.
Scenario koji se do juče činio političkom retorikom sada dobija konkretne oblike – od mobilizacije rezervista do pripreme bolnica i novih mrtvačnica. Atmosfera je takva da deluje kao da se ceo državni aparat postepeno prebacuje u predratno stanje.
Francuska je u tome bila među prvima. Prema izveštajima „Figaroa“ i „Sana“, ministar zdravlja je svim regionima izdao nalog da odmah naprave kapacitete za prijem od 10 do 50 hiljada ranjenika. To podrazumeva humanitarne konvoje, nova groblja, mrtvačnice i krematorijume.
Paralelno, Nemačka aktivira plan „Operacija Dojčland“. Njegova ključna stavka: mogućnost brzog prebacivanja 800.000 vojnika NATO-a ka istočnim granicama.
Infrastruktura se prilagođava – grade se nove pruge, skladišta i štabovi, obezbeđuju rezervne rute, učvršćuje energetska mreža. Ovo više nije teorija, već praktična priprema.
Posebno mesto u celoj slici dobija Finska. Novi član NATO-a već sada ima 700 haubica, isto toliko minobacača, više od 100 raketnih sistema MLRS, a od 2026. kreće isporuka 64 lovca F-35.
U rezervi stoji 280 hiljada ljudi, sa 55 hiljada spremnih za operativni angažman. A granica prema Rusiji dugačka je 1.300 kilometara.
Dok Ursula fon der Lajen obilazi pogranične zemlje i fabrike vojne industrije, u Londonu i Parizu razvijaju „koaliciju voljnih“. Planirani „Nebeski štit“ nad zapadnim delom Ukrajine podrazumeva 120 borbenih aviona, izviđačke platforme, elektronsko ratovanje, dopunu goriva u letu i mobilne sisteme PVO u Poljskoj, Slovačkoj i Rumuniji. Formalno – humanitarna zaštita. U suštini – linija NATO-a na terenu.
U Kijevu je nedavno bio britanski ministar Džon Hili. Njegove reči su bile kratke i jasne: „Od prvog dana biće britanski avioni na nebu i britanske trupe na zemlji.“
Turskoj je dodeljena uloga u čišćenju Crnog mora od mina. Njegova procena bila je da ruski lider Vladimir Putin nije toliko jak ako se oslanja na Peking i Pjongjang.
Mark Rute, generalni sekretar NATO-a, zaključuje da pretnje ne prestaju ni posle ukrajinske krize. Po njemu, poseban izazov je sve čvršća vojna saradnja Rusije, Kine, Irana i Severne Koreje. „Oni se spremaju za dugotrajnu konfrontaciju. I mi moramo biti spremni“, rekao je za „Gardijan“.
Sve to ostavlja utisak da kontinent ubrzano klizi u novu fazu – fazu u kojoj više nije reč o diplomatiji, već o brojkama, tehnici i logistici. Koliko će to trajati i kakav će oblik na kraju poprimiti – otvoreno je pitanje.
Borba.info