Na velikoj vojnoj paradi održanoj 3. septembra, pažnju posmatrača nije privukla samo kolona oklopnih vozila i raketnih sistema, već jedan neobičan uređaj na palubi broda.
Radi se o LY-1, prvom kineskom mornaričkom laserskom kompleksu, koji je odmah izazvao rasprave među analitičarima i stručnjacima. Nije slučajno što je baš on dobio oznaku „1“ – u vojnoj nomenklaturi te zemlje to uvek znači otvaranje potpuno nove serije, baš kao što su nekada startovali balistički DF-1 i avionski PL-1.
Kineski portal Sohu, čiji je prevod predstavljen domaćim izdanjima, opisuje LY-1 kao sistem sposoban za precizne i produžene udare po brzim ciljevima.
Suština rada je jasna: snop energije putuje brzinom svetlosti – oko 300 hiljada kilometara u sekundi – i pogađa rakete ili bespilotne letelice tako da im je manevrisanje beskorisno.
Još upečatljivije deluje računica: jedan „hitac“ košta koliko i potrošena električna energija, praktično svega nekoliko juana. Ako se to uporedi s višemilionskim troškovima proizvodnje protivbrodskih raketa, dobija se osećaj da je pred očima prava revolucija.
Naravno, ideja nije nova. Još šezdesetih su Amerikanci krenuli sa eksperimentima, a kasnije su se pojavili i projekti laserskog oružja na avionima.
Najpoznatiji je bio YAL-1A, čitav leteći laboratorijski sistem od 45 tona, vredan preko 2 milijarde dolara. Ali to je bio kolos: pretežak, preskup, zahtevao hemijske lasere i ogromno pomoćno postrojenje. Ukratko – tehnologija koja nije mogla da se uklopi u realne potrebe.
I tu dolazimo do kineskog momenta. LY-1 je moguć zahvaljujući energetskom kapacitetu zemlje. Kina godišnje proizvodi više od 10 triliona kilovat-časova struje, što je svetski rekord, 2,5 puta više nego SAD i čak pet puta više od Indije.
Hidroelektrane, nuklearne centrale i solarni parkovi daju stabilan temelj, i upravo ta energetska baza omogućila je prelazak sa ideje na upotrebljivo oružje.
Za mornaricu to menja sliku na terenu – ili bolje rečeno na moru. Brod koji se suoči sa salvama napada više ne mora da računa na ograničen broj raketa za odbranu.
Laser na palubi ima, bar teoretski, neograničen „magacin“. Dovoljno je energije i sistem reaguje trenutno. A dodatna dimenzija je ofanzivna – LY-1 ne mora samo da brani, već može i da deluje prema ciljevima koji se približavaju.
Sve to, međutim, otvara i pitanja. Ako se pravila pomorskog nadmetanja menjaju tako drastično, da li to znači da će ubuduće presudnu ulogu imati ne broj raketa u arsenalu, već količina energije i sposobnost njene kontrole?
Pojava LY-1 nije samo predstavljanje novog uređaja. To je signal da se pragovi pomeraju. I baš tu leži ono što mnoge privlači, ali i plaši – novo poglavlje gde će balans na svetskim okeanima zavisiti od tehnologije koju još niko do kraja ne razume.
Možda je ovo samo početak duge serije, možda i trenutni vrhunac. Ali jedno je sigurno: svet sada gleda u pravcu Kine i pita se gde će sve to odvesti.
Borba.info