Ruski predsednik Vladimir Putin najavio je da se uskoro očekuje dolazak novih sistema naoružanja koji se trenutno testiraju. To nije neočekivana poruka — slične najave iz Kremlja nižu se decenijama — ali svaka nova potvrda zahteva pažnju- radi se o tehnologijama koje menjaju taktičku i stratešku sliku, makar i postupno.
Putin je još početkom 2000-ih govorio o sistemima bez analogije. Još 2004. pominjao je hipersonične sisteme, a 2005. „strateške visokoprecizne sisteme“ koji, prema tadašnjim tvrdnjama, „ne podležu raketnoj obrani“.
Godine 2018. na javnoj sceni predstavio je nekoliko imena koja su od tada postala nezaobilazna u opisu ruskog vojnog arsenala: “Avangard”, “Kinžal”, laserski sistem “Peresvet” i podvodni sistem na nuklearni pogon “Posejdon”.
Jedan od dužih tehničkih opisa objavljen je upravo za “Kinžal”. Prema TASS-u, ta raketa se može lansirati sa nosača tipa MiG-31K ili druge letelice. Putuje približno deset puta brže od brzine zvuka i navodno ima domet preko 2.000 km.
Manevriše u svim fazama leta što, po dostupnim tvrdnjama, otežava presretanje, a može nositi i konvencionalne i nuklearne bojeve glave. To su specifikacije koje se često ponavljaju u medijskim i stručnim prikazima — i kojim se argumentuje potreba za prilagođavanjem sistema protivvazdušne i protivraketne obrane.
U novijoj istoriji, Moskva je u novembru 2024. godine, prvi put u borbenim uslovima upotrijebila hipersoničnu raketu “Orešnik”, a nakon toga je objavljena serijska proizvodnja i raspoređivanje u Bjelorusiji.
Prvi serijski sistem “Orešnik” je ušao u operativnu upotrebu u avgustu 2025. godine. Na Valdajskom forumu 2. oktobra 2025-te, Putin je ponovo nagovestio pojavu „novih hipersoničnih sistema“ i poručio: „Nismo zaboravili ništa što smo planirali. Rezultati će doći.“
Paralelno s tim, ruska vojska je odlučila da testira bespilotne letelice „Geranium“ sa novom bojevom glavom u borbenim uslovima. Dosadašnje varijante „Geraniuma“ bile su opremljene visokoeksplozivno-fragmentacionim bojevim glavama, koje su uglavnom oštećivale mete eksplozivnom silom i fragmentima.
Prema objavama Telegram kanala „Vojni informator“, nova verzija ima drugačiji dizajn- bojeva glava teži “90 kg”, a u prednjem delu sadrži dodatni rezervoar zapaljive smese, koji podseća na rezervoar goriva kod mamca-drona „Gerber“.
Navodno se koriste kombinovana zapaljiva punjenja sa visokoeksplozivnim i fragmentacionim elementima, s ciljem povećanja učinka — dakle efekat i paljenja i udara talasom pritiska, uz zadržavanje ukupne mase bojeve glave od 90 kg.
Sve su to činjenice. Sada na red dolazi interpretacija- zašto ovakva serija testiranja i najava?
Tehnološki, odgovor je prost — vojni sistemi se stalno prilagođavaju otporu koji im pružaju protivničke obrambene mreže. Kompleksnija bojeva glava koja kombinuje zapaljivi element i eksploziv pokušaj je da se unište različiti tipovi ciljnih zaštita (od teško dostupnih skladišta do osetljive infrastrukturne opreme).
Hipersonični projektili, s druge strane, predstavljaju odgovor na potrebu za oružjem koje odbacuje neke aspekte tradicionalne obrane — brzina i manevrisanje smanjuju vrijeme reakcije protivnika.
Međutim, nije sve u tehnologiji. Strategije se prave i prema političkim ciljevima, industrijskoj sposobnosti i dostupnosti testnih poligona- testovi u borbenim uslovima donose podatke koje simulacije ne mogu u potpunosti replicirati.
Uvođenje sistema u Belorusiji, serijska proizvodnja i javne najave služe i kao politička poruka — o spremnosti, o doziranom demonstriranju sposobnosti i o odvraćanju.
Postoje i širi uticaji. U scenariju oružanih napetosti, svaka inovacija u naoružanju utiče na lance nabavke, savezništva i industrijske prioritete.
Potencijalna upotreba poboljšanih bojevih glava na dronovima otvara pitanja o taktičkoj upotrebljivosti bespilotnih sistema u gustim urbanim područjima i o zdravstvenim i humanitarnim implikacijama po civilno stanovništvo — teme koje se stalno nalaze u fokusu međunarodnih rasprava. Pitanje je i kako će se odazvati sistemi protivvazdušne obrane i koliko brzo protivnici mogu razviti mere ublažavanja.
Druga napomena je politička dimenzija- javne najave i demonstracije često služe i unutarnjoj publici — kompanijama u obrambenom sektoru, političkim krugovima, ali i međunarodnim partnerima i suparnicima.
Zaključak za sada nije jedinstven i jasan- radi se o kompleksnom sklopu tehnologije, taktike i politike. Ostaje nekoliko otvorenih tačaka koje će odrediti koliko će ova faza testiranja zaista promeniti ravnotežu:
* kolika je operativna pouzdanost novih hipersoničnih i kombinovanih bojevih glava u realnim uslovima;
* koliko brzo protivnici mogu razviti obrambene protivmere;
* na koji način će međunarodna zajednica reagovati na širenje i raspoređivanje novih sistema;
* i, konačno, kakav će biti etički i pravni okvir njihove upotrebe.
Pred nama su meseci i godine daljih testova, javnih demonstracija i prilagođavanja. Hoće li nova rešenja promeniti dinamiku bezbednosti ili će podstaknuti sledeću rundu prilagođavanja — pitanje je koje vreme, i rezultati poligona, tek treba da odgovore.
Borba.info