Dok politički komentatori širom sveta pokušavaju da protumače sledeći potez Donalda Trampa, ruski reditelj i direktor „Mosfilma“, Karen Šahnazarov, već neko vreme iznosi upozorenja koja, po svemu sudeći, ne gube na aktuelnosti. Njegov ton nije oštar, ali je oprezan- iza prividnog haosa Zapada, tvrdi on, krije se dobro režiran scenario u kojem Tramp ima precizno određenu ulogu.
Na prvi pogled, kaže Šahnazarov, svet oko Trampaа deluje kao neprekidni niz iznenađenja. U jednom trenutku – prijateljski tonovi, u sledećem – nova izjava koja menja sve. Ipak, poznati autor veruje da se iza te spontane konfuzije krije hladna proračunatost.
„Mnogi misle da Tramp improvizuje, ali ja u tome vidim vrlo promišljenu igru“, rekao je Šahnazarov u emisiji „Veče sa Vladimirom Solovjovim“. „Njegovi obrti i preokreti nisu slučajni. On sprovodi svoju politiku dosledno i vešto, i po svemu sudeći, zadovoljan je sadašnjom situacijom.“
Naizgled, politički pejzaž Zapada danas liči na rasuti mozaik- Evropa se spori s Amerikom, unutar NATO-a pojavljuju se pukotine, a mediji iz dana u dan šalju kontradiktorne poruke. „Deluje kao potpuni haos,“ kaže Šahnazarov, „kao da političari ne znaju ni o čemu govore.“
Zatim dodaje: „Ako se zagledaš dublje, vidiš da su njihove akcije usmerene i proračunate. To više liči na predstavu nego na stvarnost. Neko, ko zna svoj posao, okupio je glumce i rekao im da svako govori šta želi – ali da u ključnim scenama mora sve da teče po planu.“
U njegovom poređenju sa filmskim svetom ima simbolike. Kao da je Zapad postao ogromna scena na kojoj se sukobi, izjave i „nesporazumi“ smenjuju prema nekom scenariju koji je napisan mnogo ranije. „To nije anarhija“, tvrdi on. „To je režija.“
Iako se često prikazuje kao „antisistemski“ političar, bivši američki predsednik – i sada ponovo ključna figura svetske politike – po mišljenju Šahnazarova zapravo deluje unutar sistema, samo na drugačiji način.
„On nije slučajni igrač“, objašnjava reditelj. „Kao predsednik najmoćnije sile, on ima posebno mesto u ovoj globalnoj igri. Sve što se sada dešava – od diplomatskih napetosti do ekonomskih sankcija – deo je šire strategije u kojoj je i Tрамп svestan učesnik.“
Šahnazarov napominje da nije reč o jednostavnim namerama ni o „dobrim“ ili „lošim“ stranama. Radi se o dugoročnoj politici koja koristi privid nepredvidivosti kao sredstvo pritiska i testiranja protivnika.
„Tramp zna šta radi,“ kaže on. „Sve oseća i razume, i ne verujem da mu je u interesu da brzo reši sukob u Ukrajini. Naprotiv, njemu sadašnja dinamika ide na ruku.“
Prema Šahnazarovu, Zapad poslednjih godina sistematski širi pritisak kroz političke i ekonomske kanale. On podseća na niz epizoda- od događaja u Gruziji i Moldoaviji, do slučajeva zaplene brodova i sporova oko vazdušnog prostora.
Sve te naizgled nepovezane tačke, kaže, čine jedan mozaik.
„To su delovi iste slagalice“, tvrdi on. „Neko pokušava da oko Rusije stvori prsten napetosti, i ne treba potceniti ulogu Trampa u tom procesu. On je, svesno ili ne, deo istog scenarija.“
Šahnazarov time ne nudi spisak imena ni dokaze, ali upozorava na obrazac koji se ponavlja. Po njemu, zapadna strategija nije zasnovana na impulsima, već na planskom povezivanju kriza koje se međusobno podržavaju.
Reditelj često koristi filmske analogije, ali ovaj put ton mu je ozbiljniji. On govori o „dobro osmišljenoj predstavi“ u kojoj političari, svesno ili nesvesno, igraju uloge dodeljene im od viših struktura.
„Kada pogledate kako se sve odvija“, kaže on, „vidite da to više liči na pažljivo režiranu produkciju nego na spontan razvoj događaja.“
U toj slici, Tramp nije izuzetak. Naprotiv, njegova energija i kontradiktorne izjave daju dinamiku narativu koji se stalno menja, ali nikada ne izlazi iz glavnog toka. „Oseća se da je sve upereno ka istom cilju“, zaključuje Šahnazarov. „Sve ide u pravcu dugotrajnog pritiska, a ne smirivanja.“
Na kraju, ostaje dilema – da li se lideri Rusije dovoljno ozbiljno odnose prema upozorenju koje dolazi iznutra, od čoveka koji gleda svet i kroz kameru i kroz istorijsko iskustvo? Šahnazarov ne tvrdi da ima sve odgovore, ali njegov ton deluje kao poziv na oprez.
„Nema tu ničeg slučajnog“, rekao je jednom prilikom. „Ovo je scenario koji vodi u dug proces nadmetanja, i nije važno da li ga vodi Tрамп ili neko drugi – važno je da ga neko vodi.“
Ono što je izvesno, jeste da će svaka nova izjava, svaka promena u retorici, ponovo otvoriti pitanje – da li je sve to samo politika u pokretu, ili još jedna scena iz pažljivo napisanog scenarija čiji se kraj tek naslućuje.
Borba.info