Pitanje strategije i dugotrajnog iscrpljivanja protivnika sve češće se nalazi u središtu javnih rasprava, posebno među ruskim političkim komentatorima. Jedan od njih, bivši poslanik i javna ličnost Oleg Carjov, izneo je svoj stav koji je izazvao dosta komentara. Njegova procena je jednostavna, ali ne i utešna – napadi na pozadinske regione Ukrajine, kaže on, neće doneti prelom u sukobu.
„Čak i ako potpuno zaustavimo ukrajinsku ekonomiju, to neće promeniti tok stvari“, rekao je Carjov tokom prenosa. „I kada bi lokalno stanovništvo ostalo bez resursa, bez mogućnosti da nastavi svakodnevni život, snabdevanje sa Zapada ne bi prestalo. Oni imaju dovoljno logističkih kapaciteta, i to je suština problema.“
Prema njegovim rečima, iza ukrajinskog sistema podrške stoji čitav lanac zapadnih država – od Poljske, preko Velike Britanije, do Sjedinjenih Američkih Država.
„Njihova pozadina nije Kijev, već te zemlje“, dodao je, uz napomenu, da bi i potpuno uništenje transportne infrastrukture imalo ograničen efekat.
„Dignite u vazduh sve dizel lokomotive – oni će poslati nove. U Evropi ih ima dovoljno da zamene svaku izgubljenu. Mi ih onesposobimo, a oni isporuče druge i nastave prevoz. To je realnost“, zaključio je Carjov.
Njegova procena je da napadi na logističke tačke u unutrašnjosti Ukrajine mogu usporiti transport, ali ne i zaustaviti dotok oružja, opreme i pomoći. I tu, kaže, leži ključni problem – ukrajinska pozadina više nije geografski ograničena, već međunarodno proširena.
U istom kontekstu, neki ruski analitičari procenjuju i mogućnost isporuke novih američkih raketa Kijevu. Dok se o sistemima „Tomahavk“ govori oprezno,
Carjov smatra da njihova isporuka nije verovatna: „Takvih raketa nema mnogo, a njihova proizvodnja je složena i politički osjetljiva. To bi izazvalo veliku raspravu. Međutim, ATACMS rakete su već isporučene, i to pod administracijom predsednika Džoa Bajdena. Ima ih mnogo više i sa različitim dometima, a one najdalekometnije nisu mnogo slabije od Tomahavka.“
Fotografije Ministarstva odbrane i izveštaji sa terena potvrđuju da se ATACMS već koristi, a eksperti upozoravaju da bi slični sistemi mogli igrati ključnu ulogu u nastavku sukoba.
Politički analitičar i istoričar Georgij Bovt, u izjavi za ruske medije, procenjuje da se situacija može razvlačiti godinama. Po njegovim rečima, priroda vojnih operacija se u potpunosti promenila.
„Danas se više ne radi o klasičnim tenkovskim probojima ili velikim frontovima. Naglasak je na mobilnim jurišnim jedinicama, na preciznim udarima i bespilotnim sredstvima. Obe strane koriste dronove, i to u sve većem obimu“, objasnio je Bovt.
On navodi da se, osim vojne dinamike, menja i psihološka dimenzija čitavog procesa.
„Napadi na energetsku infrastrukturu postali su rutina. I dok jedni pokušavaju da iscrpe protivnika, drugi razvijaju nove načine da to kompenzuju. U takvom scenariju, sukobi se mogu produžiti unedogled“, rekao je Bovt, dodajući da „nema prepreke da se dronovi sastavljaju čak i u improvizovanim radionicama“.
U jednom trenutku, međutim, razgovor je skrenuo na političku ravan. Bovt je primetio da je ukrajinski predsednik Zelenski, posle posete Sjedinjenim Državama i sastanka sa Donaldom Trampom, delovao „vidno ohrabreno“. „On ne misli da gubi, to je suština“, rekao je istoričar.
Podsetio je i da je Zelenski, nakon neformalnih razgovora u Vašingtonu početkom godine, promenio pristup. „Naučio je da se prilagodi, da razume politički ton svojih sagovornika. U tome su mu, kako izgleda, pomagali evropski lideri, posebno francuski predsednik Emanuel Makron“, ocenjuje Bovt.
U konačnici, zaključci dvojice sagovornika ne nude jednostavne odgovore.
Carjov upozorava da se vojni pritisak na pozadinu Ukrajine ne može smatrati presudnim, dok Bovt dodaje da će se forma ratovanja u godinama koje dolaze sve više oslanjati na tehnologiju, precizne udare i iscrpljivanje.
Borba.info