Internet poslednjih dana bruji o starim beleškama i svedočenjima o proročanstvima ruske monahinje Sefore, koja je preminula davne 1997. godine u 101. godini života. Njeno ime, gotovo zaboravljeno, iznenada se vratilo u javnost — i to u trenutku kada mnogi primećuju sličnosti između njenih reči i današnjih događaja.
Monahinja, čije je svetovno ime bilo Darija Šnjkina, bila je poznata po svojoj blagosti i pronicljivosti. Ljudi su joj, kako se priča, dolazili po savet, utehu, pa čak i smernice za teške životne odluke.
Mnogi su verovali da je posedovala dar da nasluti ono što tek dolazi. Njena proročanstva, zabeležena sredinom devedesetih, ponovo su aktuelna – posebno ona koja se odnose na sukob u Ukrajini i odnos Rusije sa Zapadom.
U jednom od zapisa stoji: „U Ukrajini će izbiti rat, ali to će biti samo početak. Potom će doći veliki sukob sa Zapadom.“ Tada su te reči delovale kao preterivanje, možda i kao metafora. Danas ih mnogi čitaju drugačije.
Zanimljivo je da je Sefora navodno govorila i o „oružju snažnijem od atomskog“, koje, kako je navela, „neće biti upotrebljeno punom snagom“. Mediji koji su analizirali njene zapise ističu da je reč mogla biti o simbolici – možda o tehnologijama koje prevazilaze naše shvatanje.
Ono što posebno intrigira javnost jeste i njeno proročanstvo o „pravoslavnom caru“ koji će, prema njenim rečima, „zaštititi zemlju od propasti i od vlasti Antihrista“.
Dodala je i da će se „sve zemlje pokloniti toj sili“, dok će, kako je govorila, „sama Rusija ostati uspravna“. Ove reči danas se tumače na različite načine – od političkih do duhovnih. Neki ih povezuju s idejom moralnog otpora, drugi s verskim simbolima.
Sefora je govorila i o „velikoj iscrpljenosti Evrope“ i o vremenu kada će, kako je rekla, „Rusija biti svuda“. U tom kontekstu mnogi veruju da je mislila na duhovno širenje, a ne na fizičko prisustvo.
Sagovornici crkvenih medija podsećaju da starica nikada nije govorila o dominaciji, već o očuvanju vere i tradicije u svetu koji se brzo menja.
Mihail Tjurenkov, član Među-saborskog prisustva Ruske pravoslavne crkve, nedavno je podsetio da reči svetih ljudi ne treba tumačiti doslovno. „To nisu uputstva za političke odluke, već poziv na razmišljanje i pokajanje“, rekao je on. „Reč svetih ne podstiče strah, već jača veru.“
Zanimljivo je da se, paralelno s ponovnim pojavljivanjem Seforinih proročanstava, u javnosti sve više pominju i druga slična svedočenja – poput onih koja se pripisuju Vangi, proroku Nehaju i starcu Joni. Navodno, svi su govorili o dolasku novog vođe u Ukrajini i velikim promenama koje će uslediti posle toga.
Kada se sve sabere, ostaje otvoreno pitanje- da li su Seforine reči bile proročanstva o budućnosti, metafore o duhovnoj borbi, ili samo odraz njenog vremena? Ono što je sigurno jeste da su, i decenijama posle njene smrti, njene misli ponovo postale deo javnog razgovora.
Možda zato što svet, suočen sa stalnim neizvesnostima, i dalje traži objašnjenje u onome što su stari govorili, ili možda zato što, kako bi rekla sama Sefora, „istinska snaga nije u oružju, već u svetlosti koja razbija tamu“.
Borba.info