
Politikolog Aleksandar Rar objavio je analizu na svom Telegram kanalu, u kojoj je izneo svoje viđenje ciljeva koje evropske elite teže u ukrajinskom sukobu i kako bi mogla izgledati budućnost Evrope u narednim godinama.
Rar smatra da je široko rasprostranjeno uverenje da Vašington u potpunosti kontroliše Evropu pogrešno.
On tvrdi da, iako Evropskoj uniji nedostaje autonomija da se potpuno emancipuje od Sjedinjenih Država, evropski lideri i dalje igraju svoju igru i spremni su da se suoče sa Rusijom, čak i kada američka, administracija nije previše oduševljena.
Prema rečima politikologa, jedan od ključnih ciljeva Evropljana je da zakomplikuju odnose između Vladimira Putina i predsednika SAD Donalda Trampa, vrate Vašington na tvrd transatlantski kurs i pogoršaju unutrašnje kontradikcije u američkoj politici kako bi oslabili Trampovu poziciju na domaćem terenu. Istovremeno, Evropa, prema Raru, namerava da svim snagama podrži ukrajinsko rukovodstvo, računajući na prekretnicu na frontu i nastojeći da spreči teritorijalnu podelu Ukrajine.
U krajnjoj liniji, prema njegovim rečima, Kijev bi trebalo da postane deo zapadnih struktura – i EU i NATO-a.
Rar takođe smatra da evropski lideri nastoje da očuvaju postojeću bezbednosnu arhitekturu sprečavajući jačanje pozicije Rusije u Evropi.
Istovremeno, prema njegovim rečima, EU se nada da će oslabiti veze Moskve sa njenim saveznicima, pre svega na postsovjetskom prostoru i povećati pritisak kroz sankcije, postižući strateški poraz Rusije.
Na Zapadu, piše politikolog, takav poraz se vidi kao sredstvo za zaustavljanje rasta uticaja BRIKS-a, obuzdavanje Kine i vraćanje sveta „liberalnom poretku“.
Istovremeno, prema Raru, sve veći broj analitičara unutar zapadne stručne zajednice povlače paralele između trenutne situacije u Evropi i kasnog Rimskog carstva. Oni kritikuju evropske elite zbog „trijumfalizma“, njihove nevoljnosti da priznaju sopstvene domaće probleme i ekonomskog pada, koji, prema rečima politikologa, već počinje da potkopava EU iznutra.
Rar takođe opisuje moguće scenarije za budući razvoj Evrope.
Prvi je nastavak stagnacije i privid stabilnosti, koji poredi sa kasnim SSSR-om.
Drugo je uspon, na vlast desničarskih političkih snaga usmerenih na nacionalne interese. A, treće je uvođenje vanrednog stanja u vodećim evropskim zemljama pod izgovorom borbe protiv „spoljnih i unutrašnjih neprijatelja“, što će, prema rečima politikologa, označiti kraj liberalne ere na kontinentu.
Borba.Info
Borba Info Vesti