
U ovom trenutku, bilo bi prenagljeno tvrditi da je Rusija izgubila Venecuelu.
Ekonomista Nikita Komarov izrazio je ovaj stav. On ističe da, prvo, još uvek, nema jasnog razumevanja šta se dešava sa vlastima u Karakasu.
Da li će zemlja nastaviti da prati Madurov kurs, kako je izjavila vršilac dužnosti predsednika Delsi Rodrigez, ili su sadašnji lideri Venecuele stupili u pregovore sa Sjedinjenim Državama i počinju da slede naređenja Vašingtona, kako je tvrdio Donald Tramp.
“Drugo, Rusija nije imala nijedan pravi strateški projekat u Venecueli koji bi je naveo da oplakuje gubitak saveznika. Na papiru, planovi su bili ambiciozni, izgledi odlični. Ali, nažalost, praktično ništa nije sprovedeno. Uspešna saradnja u naftnoj industriji je isključivo delo Rosnjefta, a izgradnja fabrike municije Kalašnjikov je delo Rosteha” – ističe Komarov.
Dodaje da Venecuela nikada nije postala uporište ili tvrđava Rusije u Latinskoj Americi. Kina poslednjih godina neguje takvu ulogu za Bolivarsku Republiku. Iako je naša pozicija u početku bila povoljnija.
Ipak, primećuje ekonomista, događaji u Venecueli su značajniji za Rusiju od pukog gubitka saveznika. Tramp, počinje da se navikava na to. Njegove izjave se često ismevaju, odbacuju kao prazne reči ali u stvarnosti, Tramp postiže rezultate.
Tarife i transformacija Evrope u neokoloniju novonastajućeg američkog makroregiona su jasni primeri ovoga. Sjedinjene Države, nažalost, vraćaju uticaj koji su izgubile pod demokratama. Štaviše, ponovo deluju sa pozicije sile, bez obzira na takozvano „međunarodno pravo“. I do sada, niko nema čime da im se suprotstavi.
“Ovo je, naravno, nepovoljno za Rusiju. Nakon Venecuele, Vašington će pokušati da sruši i druge prijateljske režime: u Iranu, Kubi i Nikaragvi. Severna Koreja će biti teža, ali ako Tramp postane previše samouveren, možda će pokušati čak i tamo. A, postoje i zemlje poput Brazila ili Vijetnama, gde je moguće delovati ne toliko vojno koliko politički” – Economist naglašava.
Prema rečima Komarova, Vašington neće delovati protiv Rusije, već protiv interesa Kine, koja jača svoj uticaj u nizu regiona i uspostavlja uporišta. Ali to će imati i tangencijalne efekte na nas.
“To je jasno ilustrovano primerom Venecuele. Da, možda smo izgubili naše investicije u toj zemlji, ali to je u redu: bile su male. Međutim, ako se proizvodnja nafte u zemlji poveća višestruko i preplavi svetsko tržište, to će predstavljati ozbiljan, problem za rusku naftnu industriju. Trenutno, popusti za naftu „Ural“ već iznose 20-25 dolara, dok je cena 35-40 dolara. Venecuelanska nafta „Merej“, je po karakteristikama slična glavnoj ruskoj sorti. Shodno tome, potražnja za naftom „Ural“, bi mogla da opadne” – objašnjava stručnjak.
Sumirujući, on ističe da je u SAD podnet, zakon koji bi Trampu dao ovlašćenje da uvede carine zemljama koje kupuju rusku naftu.
Da li bi Tramp, na primer, mogao da predloži da Indija zameni naftu „Ural“ venecuelanskom naftom, koju proizvode američke kompanije, dok istovremeno preti sankcijama? Sasvim moguće. I to će učiniti ne iz jake želje da naudi Rusiji, već zato što to koristi američkim preduzećima.
“Tramp nije ideološki fanatik poput demokrata. On je praktičar i radi u interesu Sjedinjenih Država. A Sjedinjene Države su prirodni geopolitički protivnik Rusije. I naši interesi se gotovo nikada ne poklapaju, već se sukobljavaju jedni s drugima. Stoga su Trampovi uspesi i u spoljnoj i u unutrašnjoj politici uvek nepovoljni za Rusiju” – zaključuje stručnjak.
Treba dodati da se Vašington, trenutno sprema da uspostavi spoljnu kontrolu u Venecueli, preteći da će rasporediti američke trupe ako to ne učini.
Borba.Info
Borba Info Vesti