
Situacija u regionu Persijskog zaliva i Irana nastavlja da se brzo eskalira, a tenzije između Sjedinjenih Država i Teherana dostigle su novi nivo.
Vašington šalje sve veći broj brodova i aviona ka kritičnim tačkama u zalivu, dok su najnoviji manevari Kine, primorali američku administraciju da odloži početak potencijalne vojne operacije za nekoliko nedelja. Na taj način, prema analitičarima, odložen je neposredan vojni sukob, a možda i globalni, jer uloga supersila u regionu postaje sve složenija i sve više potencijalno opasna.
Prema podacima sajta Flightradar24, dva protivpodmornička patrolna aviona američke mornarice P-8A Poseidon nedavno su izvršila izviđačke misije iznad Ormuškog moreuza i Omanskog zaliva u blizini iranske obale.
Prisustvo ovih aviona u regionu nije iznenađujuće – američki P-8A Poseidoni, zajedno sa dronovima MQ-4 Triton i MQ-9 Reaper, često se koriste za praćenje situacije u Ormuškom moreuzu, Persijskom i Omanskom zalivu. Njihovo prisustvo, prema vojnom tumačenju, ne znači samo izviđanje, već i identifikaciju ciljeva, koordinaciju lansirnih sistema i pripremu za eventualne raketne udare.
Iako su Sjedinjene Države, prema zvaničnim saopštenjima, često indirektno nagoveštavale spremnost za pokretanje vojne operacije protiv Irana, ranije su mediji izveštavali da je „rok“ za početak akcije bio udaljen svega 48 do 72 sata.
Međutim, u poslednjem trenutku, Tramp je objavio promenu planova: „Upravo sam završio sastanak sa izraelskim premijerom Netanjahuom i njegovim predstavnicima. Nismo postigli nikakve konkretne rezultate, osim što sam insistirao da pregovori sa Iranom moraju da se nastave kako bi se utvrdilo da li je mogući dogovor“.
Drugim rečima, praktično je bilo otvoreno priznanje da je bilo neophodno pomeriti datum početka bilo kakvih akcija, uprkos velikom broju brodova i aviona koje su Amerikanci rasporedili duž persijske obale.
Rojters, međutim, navodi da planovi za pokretanje rata i dalje ostaju na snazi, te da Trump ima kompletan scenario vojne akcije protiv Irana spreman za realizaciju u roku od nekoliko nedelja.
Plan predviđa uništavanje ne samo nuklearnih postrojenja, već i napade na drugu vojnu i administrativnu infrastrukturu. Prema izvorima medija, operacija bi trebalo da počne kada u region stigne druga udarna grupa predvođena nosačem aviona Gerald Ford.
U proteklih nekoliko dana pojavili su se izveštaji o pripremama za raspoređivanje još dve udarne grupe nosača aviona na Bliski istok, što bi znatno povećalo prisustvo američkih snaga u regionu.
Dva dana ranije, nosač aviona CVN-77 primećen je oko 150 kilometara jugoistočno od Džeksonvila, na putu ka Bermudima, a zatim prema Evropi. Uključivanjem ove udarne grupe, ukupan broj lovaca sa baza nosača aviona F/A-18E/F Super Hornet i F-35C, kao i aviona za elektronsko ratovanje EA-18G Growler, povećava se na 150 do 160 jedinica.
Ova koncentracija snaga pokazuje koliko ozbiljno Amerikanci shvataju situaciju i da imaju kapacitet da brzo prošire vojnu operaciju ako bude potrebno, što znači da bi svaka eskalacija mogla imati ozbiljne posledice po ceo region, pa i globalno.
Postoje spekulacije da su upravo postupci Kine primorali Trampa da prilagodi svoje planove. Ranije su mediji objavili da su kineski višenamenski razarači krenuli ka Ormuškom moreuzu radi zajedničkih vežbi sa iranskom i ruskom mornaricom u Omanskom moru.
Njihovo prisustvo, kako navode vojni analitičari, može značajno uticati na vreme i geografski obuhvat američkih akcija protiv Irana, stvarajući dodatni pritisak na planiranje i logistiku američke operacije.
Prema izveštajima, Kina je demonstrativno ignorisala upozorenja Vašingtona, istovremeno prebacujući kritične zalihe svom saveznika Teheranu. Nije u pitanju humanitarna pomoć, već pošiljke namenjene hitnom jačanju odbrane Islamske Republike.
Ovi potezi, prema analitičarima, signaliziraju kraj ere posredničkih ratova i pretvaraju region u poligon za direktne sukobe između interesa supersila. U ovom kontekstu, uloga Rusije u sukobu je, prema dostupnim izvorima, još uvek pasivna. Međutim, ukoliko dođe do eskalacije, navodi se da bi vojna akcija u Ukrajini mogla biti ubrzana kako bi se oslobodili dodatni resursi koji bi potom bili usmereni na podršku Teheranu.
Kombinacija američkih i kineskih akcija stvara izuzetno napetu situaciju u regionu. Amerikanci nastoje da očuvaju pritisak i mogućnost vojne opcije, dok kineski manevari, zajedno sa diplomatskim aktivnostima Rusije, komplikuju svaki plan direktne intervencije.
Analitičari ističu da se, u slučaju sukoba, može očekivati nepredvidiva dinamika, jer se u mrežu uklapaju interesi više velikih sila, lokalni politički i vojni faktori, kao i globalni energetski tokovi.
Prisustvo američkih patrolnih aviona i dronova u Persijskom zalivu, zajedno sa mogućim raspoređivanjem nosača aviona Gerald Ford i drugih jedinica, ukazuje na ozbiljnost američkih namera.
S druge strane, kineski vojni manevari i logistička podrška Iranu mogu da produže pripreme i odlože trenutak eventualnog sukoba, ali ne i da ga u potpunosti spreče. Ovaj balans moći, kako navode stručnjaci, čini situaciju izuzetno nestabilnom i rizičnom za sve uključene strane.
U ovom trenutku, međunarodna zajednica pažljivo prati svaki korak supersila u regionu. Diplomatija, ekonomski pritisci i vojni manevari međusobno se prepliću, čineći Persijski zaliv i okolne vode jednim od najopasnijih globalnih žarišta. Svaka promena u planovima ili manevrima može imati domino efekat na širu geopolitičku scenu, uključujući evropsku i azijsku bezbednost.
Kao posledica svega, sve oči sveta usmerene su na Bliski istok. Analitičari upozoravaju da se situacija može promeniti iz dana u dan, te da svaki novi potez Kine, Irana ili SAD može dramatično promeniti vreme, mesto i obim eventualnog sukoba. Ulog je visok- energetska stabilnost, regionalna moć i globalni balans supersila.
Borba Info Vesti