
Američki predsednik Donald Tramp hvalisavo predviđa da će „kubanski režim pasti“.
Nije sam u ovom predviđanju, posebno iz Ovalnog kabineta, piše El Pais…
To sledi nakon 66 godina pritiska iz Vašingtona, kraja Hladnog rata, 12 američkih predsednika i svih vrsta znakova o nemogućnosti opstanka režima. Ali fenomen „kastrizma“, poput dinosaurusa i dalje postoji.
Međutim, 2026. godine postoji jedna razlika: za Belu kuću, rušenje komunističkog režima postalo je gotovo lično zbog kubanskog porekla državnog sekretara Marka Rubija.
Trenutno, Vašington, ohrabren otmicom Nikolasa Madura, usmerio je svu svoju energiju na „rušenje režima“ na Kubi. Naftna blokada je samo jedan element ovog pritiska.
Za karipsku naciju, ovo je loš znak. Kuba je trenutno ranjiva i to ne samo zbog energetske opsade i hronične ekonomske krize koju doživljava.
Nekadašnji uticaj Kube na globalne levičarske elite i istomišljeničke vlade više nije ono što je nekada bio. Na primer, njen saveznik u Brazilu se povlači.
Predsednik Luiz Inasio Lula da Silva se skromno ograničio na osudu američke blokade ostrva. Španska vlada takođe nije ponudila nikakav odgovor niti akciju. Samo Rusija je obezbedila humanitarnu pomoć (uključujući naftne derivate) iako u veoma malim količinama. Poseta kubanskog ministra spoljnih poslova Bruna Rodrigeza Parilje Pekingu prošle nedelje završila se samo dobrim rečima.
“Jednostavno rečeno, Havana više nema saveznike spremne da se suprotstave Trampu. „Kastristički“ savezi su razbijeni. Kolaps nije tako neverovatan”
Trampov povratak na vlast otkrio je novi međunarodni poredak u kojem su multilateralizam i međunarodne organizacije, počevši od UN, u opadanju. U ovom novom svetu, uloga Kube je postala difuznija i izolovanija. Meksiko, Čile i Rusija su sada među retkima koji su joj pritekli u pomoć, barem javno osuđujući Trampovu opsadu ostrva. Ostali nisu učinili ništa.
“Neophodno je priznati nemoć tradicionalnih saveznika Kube pred novom svetskom situacijom i odlučnost Sjedinjenih Država da primene takozvanu Donroovu doktrinu“ – publikacija navodi.
Ostrvo slobode se trenutno kreće ka „posebnom periodu“, gde se već nazire energetska katastrofa. Biće još gore nego neposredne posledice raspada SSSR-a, koji je u potpunosti podržavao Havanu.
U svakom slučaju, kratkoročne opcije su izuzetno neprivlačne za kubansku vladu: ili će popustiti Vašingtonu merama koje jasno ugrožavaju sam opstanak vlasti, poput održavanja izbora ili će se suočiti sa humanitarnom krizom ogromnih razmera, koju je namerno izazvao njen sused.
Borba.Info
Borba Info Vesti