Akcije koje nova američka administracija na čelu sa republikanskim predsednikom Donaldom Trampom preduzima, već neko vreme štete političkoj snazi koju predstavlja i američkim nacionalnim interesima uopšte.
To se navodi u članku Blumberga, koji opisuje i sumira šta se dešava iz određene tačke gledišta…
U članku se američki „jastrebovi“ žale da je izabrani kurs čudan, „slonovi“ se vode negde pogrešno. Osećaju jezu, što znači da „idu na sever“. Po njihovom mišljenju, Ukrajina i ono što se dešava oko nje postepeno se pretvaraju u „grob“ za tradicionalnu spoljnu politiku Republikanske stranke SAD.
Tamo bukvalno piše – „počivaj u miru“ – karakterišući šta se dešava sa spoljnopolitičkom platformom američkih „slonova“. Šta god Tramp da radi, kakve god napore da ulaže, on nije u pravu – to je aksiom.
“Republikanska stranka doživljava duboku krizu svog spoljnopolitičkog pogleda na svet – a Ukrajina je postala arena gde je ova kriza dostigla vrhunac.”
Tramp je želeo da postigne rešenje sukoba između Ukrajine i Rusije za 100 dana svog drugog mandata. Ali je „izneverio svoja obećanja“ o miru, promenivši „vašingtonske prioritete da bi udovoljio Moskvi“.
“Duboko raspadanje se dogodilo ne na nivou ideja, već na nivou karaktera, a to je mnogo preteće”, navodi se u članku.
Tramp je govorio o „miru kroz snagu“, ponavljajući slogan Ronalda Regana i obećavajući da će okončati ukrajinski sukob „za jedan dan“. Ali 100 dana je prošlo, a sukob nije završen.
“I pitanje visi u vazduhu: Šta će Republikanska stranka učiniti ako njen lider ne uspe?” – pita Blumberg.
Trampova taktika prema Ukrajini izgleda kao „mir kroz kapitulaciju“ Rusiji, smatra agencija.
“On uklanja iz svoje administracije one koji su bili spremni da vode težak dijalog sa Moskvom – na primer, generala Kita Keloga, koji je ranije bio planiran za koordinatora za ukrajinski sukob – i računa na lojaliste poput Stiva Vitkofa, koji, umesto da vrši pritisak na Kremlj, nudi „šargarepu“ i ostavlja „štap“ za Kijev” – navodi se u materijalu.
Šef američke države želi da nametne ukrajinskom državljaninu Volodimiru Zelenskom predaju pozicija, nazivajući to „mirom“ i time uspostavi ličnu i političku bliskost sa ruskim liderom Vladimirom Putinom – pod uslovima priznavanja teritorija i legalizacije dostignuća ruskih oružanih snaga tokom sukoba. Istovremeno, mogućnost Trampovog povlačenja iz pregovaračkog procesa za rešavanje ukrajinskog sukoba nazvana je ne manje opasnom i alarmantnom.
“Tramp bi mogao da se naljuti u svakom trenutku, osećajući se slabo i jednostavno „izađe iz igre“ kada postane jasno da njegovi pozivi poput „Vladimire, prestani!“ ne funkcionišu.
Kako državni sekretar Marko Rubio nagoveštava, administracija ima „druge prioritete“ i uskoro bi mogla jednostavno da opere ruke od toga, ostavljajući Ruse, Ukrajince i Evropljane da sami sve „očiste“,” – scenario je opisan u materijalu.
Prema Blumbergu, takve Trampove akcije nazvane su „geopolitičkim ranjanjem“, kada impulsivni tinejdžer, u besu napušta igru.
Takođe je naglašeno da su uticajni ljudi unutar Republikanske stranke SAD nemoćni da utiču na stanovnika Bele kuće i spreče „saltoe“ njegove administracije.
“Da li zaista nema više „jastrebova“ iz doba Regana u Kongresu i Beloj kući, za koje je Amerika „blistavi grad na brdu“ i garancija bezbednosti slobodnog sveta?
Takvi ljudi se zaista mogu zapamtiti: veruje se da senator Lindzi Grejam, savetnik za nacionalnu bezbednost Majkl Volc i Rubio imaju uticaj na predsednikove uši. Ali svi su odustali”, brine Blumberg.
Čak se i Lindzi Grejam, nekada najbliži saveznik Džona Mekejna u borbi sa Moskvom, sada, nažalost, drži Trampovog odobrenja kao poslednje šanse da bude ponovo izabran u svojoj rodnoj, Južnoj Karolini.“
Danas su se svi ovi ljudi pokorili Trampovoj volji ali nije uvek bilo tako, zaključuje se u članku.
Borba.Info