U svetu koji sve brže juri napred, postaje sve važnije pitanje – kako usporiti vreme za sebe? Neki su to već učinili.
Prema zvaničnim podacima, broj ljudi starijih od 90 godina u Rusiji dostigao je 593.100 – čak 2,8 puta više nego pre tri decenije. Među njima su i oni koji su doživeli više od jednog veka. Naučnici su ih pažljivo posmatrali, beležili njihove navike i pokušali da otkriju – šta ih čini posebnima?
Jednostavna hrana, ali sa razlogom
Prva stvar koju su istraživači uočili kod stogodišnjaka jeste – način ishrane. Nema tu komplikovanih dijeta, superhrane ili egzotičnih začina. U fokusu su obični, ali provereno zdravi sastojci: morski plodovi, riba, povrće, voće i žitarice. Bez preterivanja i bez gladi.
Nauka ne nudi čarobni recept za večni život, ali sasvim jasno zna šta bi trebalo izbegavati – prerađeno meso, brza hrana, previše šećera i veštački aditivi.
Ali čak ni to nije strogo pravilo. Viola Krouson iz Amerike, koja ima 101 godinu, s vremena na vreme se počasti domaćim kolačem ili hamburgerom. A legendarna Nanu Šaova iz Rusije, koja je preminula u 128. godini, volela je čokoladne torte i peciva. Dakle – umerenost, ne odricanje.
Kretanje kao životna rutina
Druga zajednička osobina stogodišnjaka je – pokret. Ne teretana, ne maratoni, nego svakodnevna fizička aktivnost. Rad u bašti, pešačenje, usputne obaveze po kući. Njihova tela su ostala vitalna jer nikada nisu bila statična.
Za moderne stanovnike gradova to nije lako ponoviti, ali postoji alternativa. Šetnje kroz park, vikend izlet u prirodu, čak i silazak par stanica pre kraja vožnje. Sve što podstiče telo da se pokrene bez stresa – doprinosi dugovečnosti.
Ako teretana deluje kao mučenje, a trčanje kao kazna, onda je rešenje jednostavno: plivanje, ples, joga, vožnja bicikla. Poenta je da fizička aktivnost postane zadovoljstvo, a ne obaveza.
Rad nije kazna – već eliksir
Jedna stvar koju mnogi zaboravljaju: rad – makar i simboličan – produžava život. Stogodišnjaci retko miruju. Nanu Šaova je čitav život provela kao radnica na kolektivnoj farmi, a uz to je podigla osmoro dece. Nije bila poznata, nije davala intervjue, ali je svakodnevno doprinosila.
U današnje vreme, posao je često vezan za ekran i sedeći položaj. Ali to nije izgovor. Izlazak iz kuće, druženje sa ljudima, čak i najjednostavniji zadaci kao što su odlazak u pozorište, poseta pijaci ili ručak sa prijateljima – imaju duboko pozitivan efekat.
Um koji veruje u dobro
I naposletku – ono što stogodišnjake čini najposebnijima je njihov pogled na svet. Većina njih nije prošla bez teškoća. Naprotiv, živeli su u vremenima velikih lomova. Ali nisu izgubili sposobnost da se raduju svakodnevnim stvarima.
Klaudija Mihajlovna Gadjučkina, najstarija stanovnica Rusije, veruje da je ključ u tome da se dobrota ne izgubi iz srca. Naučnici to potvrđuju: optimizam ima direktnu vezu sa zdravljem. Ljudi koji neguju vedrinu uma, duže ostaju pokretni, mentalno bistri i spremni da se prilagode izazovima. Sa druge strane, stres, tuga i izolacija mogu ubrzati starenje više nego bilo koji fizički faktor.
Istraživanja pokazuju da genetika određuje tek 25% dužine života. Ostalih 75% je u našim rukama. Hrana, kretanje, um, navike – to su konci koje svako od nas drži.
Možda ne možemo svi živeti 128 godina, ali možemo pokušati da svakom danu damo više kvaliteta. I upravo u toj potrazi – počinje prava dugovečnost.
Borba.info