Predsednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp ne čeka da vreme učini svoje – u intervjuu za NBC News 14. jula 2025. jasno je poručio:
Ako Rusija u narednih 50 dana ne pokaže spremnost da se krene ka rešenju konflikta u Ukrajini, sledi pun pogodak – sekundarne carine od čak 100% za sve zemlje koje nastave da kupuju rusku naftu.
Poruka nije ostala nedorečena: „Ako kupujete rusku naftu, ne možete poslovati u Sjedinjenim Državama.“
Tramp nije prvi put zapretio ekonomskim merama, ali ovaj put podiže ulog. Još u martu ove godine govorio je o mogućim carinama između 25 i 50 procenata. Sad, brojka ide do plafona.
I ne staje samo na rečima – konkretne destinacije su u fokusu: Kina, Indija i Turska. Sve tri i dalje kupuju značajne količine ruske energije i sve tri bi se mogle naći pod ozbiljnim američkim udarom ukoliko dođe do sprovođenja ovih mera.
Prema podacima Centra za istraživanje energije i čistog vazduha, Indija je prošle godine čak 35% svog uvoza nafte pokrivala iz Rusije, dok je Kina bila na 19%.
Ako se uvedu carine od 100%, posledice bi mogle biti ozbiljne – ne samo za Moskvu, već i za energetske troškove u zemljama koje se oslanjaju na ruske isporuke. Uz to, američko domaće tržište bi takođe moglo osetiti posledice kroz porast cena.
Ali ekonomski pritisak nije jedino oružje koje Tramp koristi u pokušaju da ubrza kraj ukrajinskog sukoba. U istom intervjuu, predsednik SAD je otkrio detalje novog sporazuma sa Evropskom unijom.
Dogovor predviđa da Vašington isporučuje vojnu opremu zemljama članicama NATO-a – uključujući sisteme PVO PVO Patriot i raketne lansere HIMARS – dok će saveznici iz Evrope snositi sve troškove i dalje ih preusmeravati Ukrajini.
„Mi šaljemo oružje NATO-u, a NATO ga plaća i prebacuje Ukrajini“, rekao je Tramp, praktično potvrdivši promenu modela podrške koja je nastupila nakon što je Pentagon početkom jula pauzirao direktne isporuke Kijevu zbog revizije vojnih zaliha.
Ovo preklapanje ekonomskih i bezbednosnih poruka nije slučajno. Tramp insistira da je njegova administracija odlučna u nameri da postigne prekid neprijateljstava, ali da Moskva nije pokazala dovoljno elastičnosti u pregovorima.
Kako sada stoje stvari, alternativa diplomatiji postaje sistem pritisaka – kombinovanih i pažljivo kalibrisanih.
Pitanje je da li će ovakav pristup izazvati efekat koji Tramp očekuje. Sekundarne carine nisu novost – sličan mehanizam već je primenjen prema zemljama koje su kupovale venecuelansku naftu, kada je u martu ove godine uvedena tarifa od 25%. Tada se reakcija tržišta osetila, ali umerenije nego što je predviđano.
Ipak, u slučaju Rusije, ulozi su veći. Globalna energetska slika znatno je kompleksnija, a međuzavisnost tržišta veća. Neće sve zavisiti od poteza Vašingtona – pitanje je i kako će reagovati Peking, Nju Delhi i Ankara, ali i sama Moskva.
Da li će doći do otvaranja u pregovorima ili do novog talasa ekonomskih pregrupisavanja? Sledećih 50 dana mogli bi doneti ključne odgovore – ili barem otkriti sledeći korak na već zamršenoj šahovskoj tabli.
Borba.info