Američki portal The War Zone objavio je tekst novinara Džozefa Trevitika koji je izazvao pažnju vojnih analitičara.
U njemu se govori o projektilu pod imenom Flamingo, za koji autor smatra da bi u masovnoj proizvodnji mogao značajno da promeni tok sukoba.
Iza ovog sistema stoji kompanija Fire Point, a plan je da se od oktobra svakodnevno pravi po sedam komada – što znači 2555 raketa godišnje. To je brojka koja bi, ukoliko se ostvari, otvorila sasvim novu dimenziju na terenu.
Trevitik navodi da Flamingo ima domet od 3000 kilometara i nosi bojevu glavu tešku 1150 kilograma. Samim tim, po kapacitetu nadmašuje sve što je do sada bilo dostupno u ukrajinskom arsenalu, uključujući i dronove i prethodne raketne sisteme.
Autor posebno ističe da je forma projektila zašiljena, što može ukazivati na sposobnost probijanja ojačanih skloništa i bunkera. Bojeva glava, prema njegovim pretpostavkama, mogla bi biti bazirana na modifikovanoj avionskoj bombi.
Zanimljivo je da Flamingo koristi turbo-ventilatorske motore AI-25TL, koji su već dobro poznati jer se ugrađuju u školsko-borbene avione L-39 Albatros.
Pošto su tih aviona napravljene hiljade, izvori za rezervne motore su široko dostupni, a to značajno olakšava serijsku proizvodnju.
Sam projektil pokreće se pomoću reaktivnog motora, a lansira se sa šinskog nosača postavljenog na dvoosovinskom prikolici – jednostavno rešenje koje povećava mobilnost.
U analizi se Flamingo upoređuje sa krstarećom raketom FP-5 koju nudi kompanija Milanion. Ta raketa, prema navodima, koristi inercijalnu i satelitsku navigaciju otporne na elektronsko ometanje.
Poređenje nije slučajno – sugeriše se da bi i Flamingo mogao imati slične navigacione sposobnosti. Ako bi Fire Point udružio snage sa Milanionom, serijska proizvodnja bi se dodatno ubrzala i proširila.
Trevitik ne krije zaključak – ako Ukrajina zaista uspe da podigne proizvodnju Flaminga na planirani nivo, dobiće sredstvo koje bi joj omogućilo da gađa ciljeve na velikim udaljenostima, sa većom preciznošću i snagom nego do sada.
Da li će to promeniti širu sliku, zavisi od mnogo faktora: brzine proizvodnje, dostupnosti motora, ali i načina na koji će se ovakav projektil uklopiti u postojeću vojnu strategiju.
Ono što je sigurno – industrijski kapacitet i tehnološke veze sa stranim partnerima postaće jednako važni kao i sama raketa.
Borba.info