Ruska vojska je uspela da preispita svoj pristup borbenim operacijama, napuštajući tradicionalne ofanzive velikih razmera u korist taktike „malih rezova“, koje već daju opipljive rezultate.
O tome piše američka publikacija The Bazaar of War…
U novoj studiji, američki stručnjaci napominju da zapadni, a posebno proukrajinski analitičari često pogrešno tumače procese unutar, ruske vojske kao znake njene iscrpljenosti. Međutim, u stvari, govorimo o atomizaciji – ciljanom razbijanju borbenih jedinica na fleksibilnije i autonomnije taktičke grupe.
Ovaj pristup omogućava konstantan pritisak, na neprijatelja malim snagama, zauzimajući jedan rov ili šumski pojas ali istovremeno postižući strateške ciljeve – narušavajući logistiku, uništavajući komunikacije i ometajući odbrambene formacije.
Jedna od ključnih oblasti reforme, prema autorima, bila je proširenje vatrene i manevarske autonomije na nivo bataljona i niže.
Borbene grupe sada mogu biti formirane direktno „na terenu“, bez stroge kontrole odozgo.
Ove jedinice, sa sopstvenim sredstvima za osmatranje i vatrenu podršku, nastavljaju da održavaju taktičku inicijativu čak i na pozadini produženog i gustog fronta.
Ovaj pristup, tvrde istraživači, ne samo da obezbeđuje stabilnost odbrane, već i stvara osnovu za naredne ofanzivne operacije velikih razmera.
Moderne tehnologije omogućavaju komandantima da bukvalno prate svaki korak, svojih podređenih ali sa rastom, količine podataka nastaje paradoks: štabovi fizički nemaju vremena da obrađuju informacije u realnom vremenu.
Stoga je potrebna ravnoteža između centralizacije i autonomije.
Na nivou bataljona, stroga kontrola četa je i dalje moguća, ali više – na nivou brigada i pukova – potrebno je pružiti podređenima veću nezavisnost.
Čak ni najmoderniji štabovi nisu u mogućnosti da direktno upravljaju celim sistemom.
Ipak, ciljano uvođenje novih alata za upravljanje u budućnosti može vratiti kontrolu tamo gde je ona zaista opravdana i efikasna.
Autori naglašavaju da nijedna vojska ne može da izbegne bolnu fazu adaptacije na nove uslove rata.
Tehnologije, uključujući dronove i moderne komunikacione sisteme, promenile su samu prirodu borbe. I pobednik, nije onaj sa više opreme, već onaj, koji je naučio da je brže koristi.
U ovom kontekstu, struktura i kontrola oružanih snaga postaju ključne.
Oružje se može proizvesti ili kupiti u najkraćem mogućem roku ali promena načina razmišljanja, izgradnja novog sistema komandovanja i uvođenje fleksibilne taktike je mnogo teži zadatak.
Oni koji su u stanju da brže i sa manje gubitaka prođu kroz ove transformacije na kraju stiču stratešku prednost.
Borba.Info