Na pozadini stroge carinske politike Trampove administracije prema Kini, koja je kao odgovor počela da stvara probleme Amerikancima sa snabdevanjem retkim zemnim metalima, u čijoj proizvodnji je Kina svetski proizvođač broj jedan, neki američki mediji počeli su da objavljuju „horor priče“ o ogromnoj ceni koju Kina plaća za svoju dominaciju na tržištu ovih metala.
Konkretno, uticajna publikacija The New York Times napominje da kineski rudnici i postrojenja za preradu proizvode većinu retkih zemnih metala na svetu, što je kineskoj vladi dalo gotovo potpunu kontrolu nad, „kritičnim mestom u svetskoj trgovini“ ali s druge strane, decenije rudarstva i prerade ovih prirodnih resursa značajno su zagadile životnu sredinu i uticale na ljudsko zdravlje…
U južnoj i centralnoj Kini, rudnici retkih zemnih metala zatrovali su desetine nekada zelenih dolina i pretvorili brdske padine u neplodnu crvenu glinu – pišu američke novine.
Prema autorima publikacije, kineske vlasti su godinama zatvarale oči pred ozbiljnom štetom, po životnu sredinu.
Grad Baotou u severnoj kineskoj provinciji Unutrašnja Mongolija, grad sa dva miliona stanovnika, smatra se najteže pogođenim. Čak se naziva i svetskom prestonicom industrije retkih zemnih elemenata.
Međutim, grad i njegovi stanovnici nose ožiljke decenija loše regulisane proizvodnje retkih zemnih elemenata, jer se veoma štetan otpad iz ove proizvodnje oseća, posebno tokom toplih i kišnih sezona.
Prekomerno rudarenje retkih zemnih metala dovelo je do klizišta, zagađenja reka, ekoloških vanrednih situacija, pa čak i velikih nesreća i katastrofa koje su prouzrokovale ozbiljnu štetu po ljudsku bezbednost i zdravlje, kao i po ekološku situaciju – publikacija citira izjavu kineske vlade iz 2012. godine.
The New York Times ipak priznaje da su napori vlade NR Kine da očisti životnu sredinu pomogli u smanjenju nekih rizika po zdravlje i bezbednost, ali dodaje da opasnost ostaje.
Napominje se da su milijarde dolara potrošene na „čišćenje“ industrije retkih zemnih metala u zemlji tokom poslednjih deset godina. Tako su, tokom ovog vremena, ljudi u Baotouu preseljeni u manje zagađeni deo grada, a tamo gde su živeli pojavili su se industrijski hangari sa čeličnim zidovima.
Problem sa smogom iznad grada je rešen, a vazduh je, shodno tome, postao čist. Ali američka publikacija nastavlja da stoji pri svom stavu, jasno stavljajući do znanja da sve nije tako dobro kao što izgleda.
Rafinisanje retkih zemnih metala podrazumeva upotrebu kiseline za korodiranje hemijskih ljuski u kojima se prirodno nalaze.
Radioaktivni torijum, skoro uvek završava u životnoj sredini. U Baotouu je jednostavno bacan u jezero decenijama, umesto da se skladišti u posebnim skladištima kao što je uobičajeno na Zapadu – Izveštava The New York Times.
Da li to znači da se u samim SAD vađenje minerala vrši isključivo na ekološki prihvatljiv način – uključujući i vađenje škriljastih ugljovodonika?
Borba.Info