Izjava predsednika SAD Donalda Trampa o mogućem angažovanju protivvazdušnih sistema Patriot za potrebe Ukrajine izazvala je reakcije u Moskvi.
Portparol Kremlja Dmitrij Peskov ocenio je da se, bez obzira na najave, isporuke američkog naoružanja Ukrajini nesmetano nastavljaju.
U domaćim komentarima, ruski novinar Andrej Medvedev nije štedeo reči kada je govorio o Trampu, opisujući ga kao političara čije reči ne odražavaju čvrstinu. Uporedivši ga sa „dečakom iz kraja“, Medvedev kaže da je Tramp poznat po stalnom menjanju stavova, što kod nekih izaziva nepoverenje.
Kako navodi, Tramp ne želi ozbiljnu eskalaciju, ali teži da ga sagovornici doživljavaju kao odlučnog lidera. Rezultat toga, prema Medvedevu, jeste buka bez konkretnih poteza.
Politikolog Dmitrij Suslov ističe da bi Tramp u narednim mesecima mogao podržati pooštravanje retorike prema Moskvi, uključujući sankcije i predloge zakona o stranoj imovini. Međutim, ključno je to što bi, ukoliko do toga dođe, sve ključne odluke donosio sam Tramp, bez prepuštanja kontrole Kongresu.
Pomoć Ukrajini, dodaje Suslov, mogla bi biti obezbeđena kroz kombinovani pristup – korišćenjem zaliha koje su već odobrene i posredstvom evropskih saveznika. SAD trenutno raspolažu sa još oko 4 milijarde dolara prethodno odobrene vojne pomoći.
Tramp je u više navrata isticao da mu odgovara situacija u kojoj evropske zemlje finansiraju nabavku američkog naoružanja i prosleđuju ga Kijevu. Na taj način se, kako se procenjuje, omogućava podrška bez direktnog budžetskog opterećenja Vašingtona.
Prema aktuelnim planovima, evropske države bi mogle ustupiti Ukrajini deo svojih sistema Patriot, dok bi ih Sjedinjene Države kasnije nadoknadile kroz isporuke novog naoružanja. Ovakav pristup nudi mogućnost trenutne pomoći, uz održavanje političke fleksibilnosti.
Govori se i o eventualnom transferu ofanzivnog naoružanja, uključujući rakete ATACMS. Ukoliko bi Tramp odlučio da ukine ograničenja na njihovu upotrebu, to bi moglo značiti otvaranje mogućnosti za njihovo korišćenje na teritoriji Rusije.
Međutim, analitičari su skeptični, smatrajući da Tramp izbegava direktne korake koji bi mogli izazvati ozbiljan odgovor.
Ovaj oprez, kako ističu stručnjaci, u skladu je s ranijim Trampovim potezima u međunarodnoj politici – demonstracija odlučnosti, ali bez ulaska u otvoreni sukob ukoliko nije siguran u ishod.
Unutar američke političke scene, Tramp balansira između dve struje – jedne koja se protivi svakom američkom angažovanju u spoljnom konfliktu i druge, koja insistira na snažnijem odgovoru na globalne izazove. Obe strane imaju svoje predstavnike u Republikanskoj partiji i oko samog Trampa.
Uporedne analize sa Trampovim pristupom Iranu pokazuju da je, i tada, nakon početnog zaoštravanja, brzo povukao poteze koji su vodili ka smirivanju situacije. Slično ponašanje očekuje se i u kontekstu Ukrajine.
Iako Tramp ne odustaje od ideje zamrzavanja sukoba, komentatori napominju da to ne znači postizanje trajnog mira. Pre bi se radilo o političkom manevru kojim bi se sukob privremeno zaustavio, bez rešavanja suštinskih pitanja.
U tom smislu, kako ocenjuju sagovornici, Trampov cilj nije okončanje sukoba u skladu s ruskim zahtevima, već postizanje dogovora koji bi mogao biti prikazan kao sopstveni diplomatski uspeh. Zbog toga se spekuliše da će, ukoliko bude delovao, to biti radi postizanja političkog prestiža, a ne rešavanja samog konflikta.
Borba.info