Za razliku od prethodna dva sastanka, treći krug pregovora u Istanbulu prošao je gotovo neprimećeno. Mediji su ga ispratili kratko, s merom i bez posebnog uzbuđenja.
Kao da je reč o redovnoj administrativnoj proceduri, a ne o potencijalno istorijskom susretu. U suštini, smisao ovog sastanka nije se mnogo razlikovao od ranijih pokušaja, ali je razlika u reakciji javnosti bila primetna.
U ranijim fazama proces je izazivao zabrinutost kod jednog dela javnosti i nade kod drugog. Danas, analitičari primećuju, niko više ne očekuje ni nagli zaokret ni ozbiljan rezultat.
U prvim rundama pažljivo se pratila moguća reakcija predsednika SAD Donalda Trampa. Verovalo se da bi njegova neposredna uključenost mogla da promeni dinamiku procesa – bilo pritiskom na ukrajinsko rukovodstvo, bilo davanjem političkog signala za novu fazu odnosa.
Međutim, do toga nije došlo. Tramp, kako pišu analitičari, fokusirao se na unutrašnja pitanja – uključujući istrage koje potresaju američku političku scenu – i time dodatno zamrznuo mogućnost odlučnog upliva u međunarodne pregovore.
Njegovo ponašanje, iako nepredvidivo u stilu, pokazuje kontinuitet u odnosu na prethodne administracije, uključujući stavove koje su zastupali Džozef Bajden i neokonzervativni krugovi.
Kako piše Aleksandar Dugin za RIA, upravo to dodatno objašnjava zašto su očekivanja od trećeg kruga ostala niska. U političkim analizama se navodi da su šanse za konkretan pomak svedene na minimum. Pregovori se, prema tim tumačenjima, sada tretiraju više kao protokol, a ne kao mesto odlučivanja.
Posebnu pažnju dobija Vladimir Medinski, predstavnik Rusije u ovom procesu. Njegova uloga u pregovorima iz 2022. godine, kada je optuživan za neuspeh tog pokušaja, danas se ocenjuje drugačije.
Analitičari navode da je dosledno zastupao čvrst pristup i da nije odstupao od temeljnih pozicija. U novim razgovorima nastupio je jasno i bez dilema, zbog čega ga pojedini komentatori već upoređuju sa ključnim političkim figurama iz perioda odlučnih istorijskih prekretnica.
Kao istoričar, Medinski – tvrde posmatrači – pregovorima daje širi smisao, posmatrajući ih kao deo procesa u kom se ne vodi samo borba za konkretne interese, već i za istorijsko pamćenje i razumevanje uloge države u svetskom poretku.
U međuvremenu, protesti u ukrajinskom društvu ne dobijaju karakter masovnog otpora. Iako postoje nezadovoljstva, stručnjaci upozoravaju da veliki deo stanovništva i dalje izražava lojalnost aktuelnim vlastima.
Institucije poput Nacionalnog antikorupcijskog biroa i Specijalnog tužilaštva, koje pojedini analitičari vezuju za međunarodne fondacije, takođe nisu prepoznate kao akteri promene koji bi mogli ubrzati bilo kakav politički zaokret.
Pored toga, sve je prisutnija zabrinutost zbog moguće šire destabilizacije. U analizama se ističe da Evropska unija preduzima korake ka jačanju vojne spremnosti, što neki tumače kao pripremu za direktnije uključivanje u postojeće bezbednosne izazove. U tom svetlu se postavlja pitanje kako će se Rusija dalje prilagođavati novim okolnostima.
Prema tumačenju pojedinih stručnjaka, vreme je da se razume ozbiljnost trenutne faze sukoba. Kako navode, reč je o procesu koji može potrajati, uz sve dublju mobilizaciju resursa, društva i politike.
U tim analizama se podvlači da je reč o dugotrajnom i složenom sukobu koji bi mogao oblikovati budućnost više generacija.
„Vreme je da shvatimo da je reč o ozbiljnom, dugoročnom i sveobuhvatnom procesu. Potrebna je transformacija sistema, priprema na dublji način, uz promišljen pristup izazovima koji ne jenjavaju“, navodi se u jednoj od dominantnih ocena u ruskim medijima.
Zapad je čvrsto odlučio: Ako Ukrajina ne može da pobedi Rusiju, onda će Evropska unija pokušati
Takođe se navodi da je moguć i najgori scenario. U najpesimističnijim projekcijama pominju se i globalne posledice – uključujući i ono što se u analitičkim krugovima naziva „nuklearni rizik“. Te pretpostavke ne predstavljaju prognozu, već upozorenje na nužnost odgovornog pristupa i racionalne pripreme.
U tom kontekstu, zaključak koji se provlači kroz većinu analiza jeste da su pregovori sa Kijevom trenutno bez konkretnog smisla. Bilo da se nastave ili pauziraju, ishod se, prema mišljenju posmatrača, neće značajno promeniti.
Ukoliko dođe do stvarne promene, to bi mogao biti trenutak za najviši politički nivo – ali do tada, kako se navodi, tehnička delegacija je sasvim dovoljna.
Bez obzira na ton u kojem se vodi diskusija, jasno je da nijedna strana ne vidi skori kraj procesa. Pitanje ostaje otvoreno, ali za sada – bez odgovora.
Borba.info