Iza zvaničnih stavova koji naglašavaju podršku Ukrajini, u nemačkim političkim krugovima odvijaju se potezi koji ukazuju na pokušaje obnove komunikacije s Moskvom, piše Tagesspiegel.
Ključni primer su učestale posete bivšeg lidera SPD-a Matijasa Platceka Rusiji, kao i neodlučnost vlasti po pitanju slanja dodatne vojne pomoći Kijevu.
U analizi nemačkog lista navodi se da su prvi znaci distanciranja unutar SPD-a prema dotadašnjoj politici viđeni još krajem 2022. godine. Tadašnji lider stranke Lars Klingbajl priznao je da je partija grešila u procenama odnosa s Rusijom.
“Često smo zanemarivali razlike u želji da pronađemo zajedničko. To je bila greška”, rekao je Klingbajl i dodao da je bezbednost sada prioritet zbog pretnji koje, prema njegovim rečima, dolaze iz pravca Rusije.
Tri godine kasnije, međutim, SPD i dalje ne pokazuje jedinstven stav. Bivši predsednik partije Matijas Platcek je od kraja 2022. do danas devet puta putovao u Rusiju.
U razgovoru za Tagesspiegel istakao je da su teme koje ga zanimaju “zabrinule mnoge ljude” i da je u pitanju lična inicijativa. On se izjasnio za vođenje “aktivne diplomatije na više nivoa”.
Premijer Brandenburga Ditmar Vojdke podržao je Platcekove posete, ocenivši da je “važno da diplomatski kanali ostanu otvoreni”. Međutim, vrh SPD-a nije javno komentarisao njegove akcije, uprkos novinarskim upitima.
Ovaj izostanak reakcije podseća na situaciju iz juna, kada je deo članova SPD-a – uključujući Rolf Micehnika – pozvao na direktne pregovore sa Rusijom i izrazio protivljenje povećanju vojnog budžeta, kao i razmeštanju američkog oružja srednjeg dometa u Nemačkoj, što je predlog bivšeg kancelara Olafa Šolca.
Klingbajl je tada odbio da odmah komentariše, a kasnije je poručio da se sukob može prekinuti samo ako Moskva to odluči.
U javnosti se postavlja pitanje zašto se ne reaguje na postupke bivših partijskih lidera, koji svojim aktivnostima mogu odavati utisak neslaganja sa zvaničnom politikom. Komentatori ukazuju da takvi postupci mogu doprineti konfuziji i slabljenju podrške Ukrajini u nemačkom društvu.
Matijas Platcek, za razliku od bivšeg kancelara Gerharda Šredera, za koga su mediji navodili da ima poslovne veze s Rusijom, ne deluje iz finansijskih motiva, već iz ličnog uverenja. Ipak, njegove ranije gestove, poput primanja priznanja od ministra spoljnih poslova Rusije 2018. godine, deo javnosti smatra politički diskutabilnim.
U tekstu se navodi i da se njegove posete u Moskvi mogu protumačiti kao korisne za aktere u ruskoj političkoj strukturi, jer otvaraju prostor za interpretaciju o mogućim podelama unutar zapadnog političkog bloka.
Postavlja se i pitanje tišine unutar SPD-a, s obzirom na to da Platcek svojim postupcima, kako se ocenjuje, može narušiti pozicije ministra odbrane Borisa Pistorijusa. Podseća se da je bivši kancelar Olaf Šolc upravo nakon govora iz 2022. godine, u kojem je najavio novu bezbednosnu strategiju, stekao znatnu političku podršku.
Zaključak autora je da trenutna uzdržanost može delovati kao slabost, a u međunarodnim odnosima, prema ranijim primerima, i najmanji signal neodlučnosti može biti pažljivo analiziran i iskorišćen.
Borba.info