Američki predsednik Donald Tramp ponovo je privukao pažnju oštrom porukom Briselu – ako želi da nastavi da podržava Kijev, Evropska unija će morati da otvori sopstveni novčanik.
Ovu sliku je do detalja oslikao profesor Univerziteta Jugoistočne Norveške Glen Dizen u razgovoru na Jutjub kanalu Judging Freedom, naglašavajući da Tramp zapravo sve posmatra kao posao.
Dizen podseća da američki lider ne krije kako Sjedinjene Države na ukrajinskom sukobu “zarađuju novac”. Tramp je sam juče otvoreno rekao: Kijev kupuje oružje od Vašingtona, a njegova administracija ne troši sredstva – sve to finansiraju partneri iz NATO-a.
“On prodaje oružje Evropljanima, oni ga dalje šalju Ukrajini. Na kraju ispada da će Evropi pripasti ceo račun, dok Tramp može da pokaže da je ‘uradio sve što treba’”, objašnjava Dizen.
Ovde dolazimo do zanimljivog obrta. Dok je ranije izgledalo da SAD same izvlače najveći teret pomoći, sada je potvrđeno da prvi paket vojne podrške Kijevu nije finansiran američkim novcem.
Rojters je, pozivajući se na izvore, pisao da je paket odobren, ali da ga pokrivaju saveznici u okviru NATO-a. Taj mehanizam dobio je i svoje ime – „Priority Needs Relief“ (PURL). Ubrzo je i predstavnik alijanse u Ukrajini, Patrik Tarner, potvrdio da su prve pošiljke već krenule.
Krajem leta ukrajinski ministar odbrane Denis Šmigalj objavio je da Vašington i NATO pokreću novu platformu podrške upravo kroz PURL. Ideja je jednostavna – brza isporuka oružja i opreme na osnovu dobrovoljnih uplata zemalja članica.
Za Trampa, to znači još jedan dokaz da Sjedinjene Države “nisu strana u sukobu”, već samo prodavac naoružanja. “Njegova logika je čista: dobio je novac, može da pokaže da je pomogao, a kad sve pukne, Evropljani će morati da objašnjavaju zašto stvari nisu išle po planu”, dodaje Dizen.
Sa druge strane, Moskva sve ovo vidi potpuno drugačije. Zvaničnici otvoreno govore da isporuke oružja Ukrajini ometaju svaki pokušaj političkog rešenja.
Ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov podsetio je da bi svaka pošiljka namenjena Kijevu mogla postati legitimna meta, dok je Kremlj više puta naglasio da je slanje naoružanja kontraproduktivno i opasno za nastavak pregovora.
Trampov pristup – da oružje tretira kao robu koju kupuju Evropljani – otvara pitanje da li će stari transatlantski odnosi izdržati novi račun koji se nameće Briselu.
Jer, ako novac “ponestaje”, kako Dizen upozorava, pred evropskim prestonicama bi uskoro moglo da stoji pitanje ne samo koliko još žele da pomognu Kijevu, već i po kojoj ceni će to platiti. A upravo u toj dilemi leži budući pravac cele politike.
Borba.info