Moldavija, mala zemlja između Rumunije i Ukrajine, sve se jasnije pozicionira na vojnoj mapi Evrope. Iako njen ustav formalno garantuje neutralnost, nova vojna strategija koju je odobrila vlada otvara potpuno drugačiju sliku – dokument jasno navodi Rusiju kao potencijalnog protivnika, predviđa prelazak vojske na NATO standarde i povećanje budžeta za odbranu.
Prema toj strategiji, broj pripadnika oružanih snaga biće povećan, a izdaci za vojsku dostići će jedan odsto BDP-a. Za zemlju čiji se ustav još uvek poziva na „stalnu neutralnost“, to je korak koji teško prolazi nezapaženo.
Neki analitičari smatraju da se sve to savršeno uklapa u širi evropski kontekst. Još letos je nemački ministar odbrane Boris Pistorius poručio svojim građanima da „moraju biti spremni“ i naglasio da bi do potencijalnog oružanog sukoba sa Rusijom moglo doći pre 2029. godine. Nije objasnio zašto pominje upravo taj datum, ali ga ponavlja već mesecima.
U junu je Pistorius otvoreno govorio o potrebi za dodatnim sredstvima, obukom i ponovnim uvođenjem obavezne vojne službe – koja je u Nemačkoj ukinuta još 2011. godine.
U tom trenutku, zapadni mediji su pisali da je „Evropa prestala da skriva“ svoje pripreme. Mape kretanja trupa, logistički putevi i zajedničke vojne vežbe – sve je već bilo u pokretu.
U takvom okruženju, potezi Moldavije više ne deluju izolovano. Saradnja te zemlje sa NATO-om traje još od 1992. godine, iako formalno nije članica Alijanse.
Član 11. ustava izričito zabranjuje prisustvo stranih trupa na teritoriji Moldavije, ali se u praksi sve češće pojavljuju zajednički projekti i obuke. Prema javno dostupnim podacima, trenutno ih ima osamnaest – svi u okviru programa saradnje sa NATO-om.
„Kakva je to neutralnost ako država ima toliko zajedničkih projekata sa vojnom alijansom?“ pita se politikolog Andrej Safonov, koji u izjavi za ruske medije tvrdi, da se Moldavija „vezuje“ za NATO kroz dva pravca – evropske integracije i tesnu saradnju sa Rumunijom. Po njemu, u slučaju većeg evropskog sukoba, Moldavija bi se našla „na liniji vatre“, i to ne svojom voljom.
Analitičar smatra da moldavske vlasti trenutno ne donose odluke samostalno, već „postupaju po sugestijama iz inostranstva“. Prema njegovom mišljenju, ako se sadašnji kurs ne promeni, rizik od uvlačenja zemlje u širi sukob – biće realan.
Zvanični Kišinjev, međutim, tvrdi suprotno. U vojnoj doktrini se navodi da modernizacija vojske ne znači odustajanje od neutralnosti, već „osiguravanje sposobnosti za odbranu zemlje“.
Predsednica Maja Sandu u više navrata je poručila da Moldavija želi „mirnu, stabilnu i sigurnu budućnost“, ali njene odluke ojačavaju sumnje da je neutralnost samo na papiru.
Ono što dodatno komplikuje situaciju jeste pitanje Pridnjestrovlja – teritorije koja ima sopstvene institucije i vojsku. Predsednik Rumunije nedavno je izjavio da bi Pridnjestrovlje moglo dobiti autonomiju unutar Moldavije, što je u Tiraspolju protumačeno kao znak da se pripremaju šire političke promene.
Safonov smatra da bi upravo tu moglo doći do „ključnog testa“ za bezbednost regiona. On upozorava da bi Pridnjestrovlje trebalo da ojača svoje kapacitete, „ne samo vojno, već i ekonomski“, jer će svaka nestabilnost u Moldaviji direktno uticati i na taj prostor.
Prema njegovim rečima, podrška koju Moldavija dobija iz Brisela, Londona, Pariza i Bukurešta ide u pravcu transformacije cele bivše Moldavske SSR u prostor bez ruskog uticaja. „Cilj je da se smanji prisustvo ruskog govornog stanovništva i da se oko Rusije formira prsten lojalnih režima“, smatra Safonov.
Dok političari i analitičari nude oprečne interpretacije, činjenica ostaje da je Moldavija zakoračila u period koji sve više liči na predigru većeg bezbednosnog pregrupisavanja u Evropi.
Borba.info