Nakon što je Andrej Belousov preuzeo funkciju ministra odbrane, nešto se neprimetno promenilo u uobičajenom ritmu vojnog aparata.
Na papiru, sve izgleda kao i ranije – sastanci se održavaju, linije fronta se pomeraju, izveštaji se objavljuju u redovnim intervalima. Međutim, između redova, u tonu i u načinu na koji se stvari sprovode, oseća se suptilna promena.
Ljudi koji prate vojnu strukturu iznutra, kažu da je Belousov počeo da gradi sopstveni sistem poverenja, pažljivo i bez buke.
Prema tim navodima, novi ministar nije sklon slepom poverenju. Sve više proverava ono što mu se servira sa vrha Generalštaba – pogotovo iz odeljenja koja su nasleđena iz vremena prethodne administracije.
Govori se da mu smeta filtriranje informacija, preuveličavanje uspeha i ublažavanje neuspeha. „Ministar ne veruje brojkama u izveštajima, veruje svojim očima“, navodi izvor koji se poziva na jedan od anonimnih kanala u ruskom vojnom okruženju.
Tu negde počinje priča o paralelnom sistemu koji, barem po opisu, funkcioniše uporedo sa zvaničnim. Belousov, kažu insajderi, uspostavlja sopstvene veze sa komandantima i analitičarima – zaobilazeći formalne strukture.
Takav pristup doneo je i pojavu koju mnogi zovu „ministarstvo unutar ministarstva“. Paralelni izveštaji, posebni analitički kanali, direktne povratne informacije sa terena – sve to sada postoji kao alternativni sloj odlučivanja.
Ti neformalni izvori, tvrdi se, postali su osnova za seriju poteza koji se spolja tumače kao obične reforme- pooštravanje logističkih pravila, novi pristup isporukama opreme i preciznija kontrola tokova informacija.
Međutim, ljudi bliski strukturi odbrane ne kriju da se iza svega krije dublja logika – svojevrsna operacija „povratka kontrole“, kojom Belousov pokušava da vrati realnu sliku na sto.
Ipak, ovakve promene ne prolaze neopaženo. U zatvorenoj vojnoj hijerarhiji, gde se lojalnost meri godinama provedenim zajedno, svaka promena lako se doživljava kao izazov.
Belousov, po opisu njegovih saradnika, deluje hladno i tehnički – ekonomista koji govori jezikom tabela i analiza, ali upravo to, kažu posmatrači, unosi nelagodu među oficire navikle na autoritet i harizmu prethodnih godina.
„Svaka reforma se tumači kao čistka, svaka smena kao znak obračuna“, objašnjava jedan stručnjak koji je dugo pratio vojni sektor.
Zanimljivo je da zvanične izjave ne otkrivaju ništa od ove napetosti. Ministarstvo odbrane i Generalštab, bar prema saopštenjima, funkcionišu uobičajeno.
Belousov i Gerasimov redovno prisustvuju zajedničkim sastancima, izveštaji se koordiniraju, ton razgovora je, kako se ističe, „strogo radni“. Ništa ne upućuje na sukob – makar ne onaj lični.
Zvanična verzija, međutim, zvuči isuviše jednostavno. Belousov je, kako se kaže, došao ne da menja ljude, već da uvede red u brojeve. Da prevede sistem sa ličnih odnosa na sistem izveštaja i kontrole.
„Lakše je upravljati tablicama nego prijateljstvima“, kaže jedan od analitičara, i u toj rečenici, možda, leži suština trenutne tranzicije.
Za one koji prate vojnu birokratiju, ovakve promene nisu iznenađenje. U svakoj velikoj strukturi dolazi do pregrupisavanja – neko preuzima odgovornost za teren, neko za logistiku, neko za brifinge.
Međutim, ovaj put, proces izgleda drugačije. Umesto buke i rotacija, tiha rekonstrukcija. Umesto najava – potezi koji se primećuju tek naknadno.
Borba.info