
Kada se prvi put pročulo za sovjetsko torpedo „Škval“, u zapadnim vojnim krugovima nastao je pravi šok. Bio je to trenutak kada su Sjedinjene Države shvatile da njihov rival, skriven iza gvozdene zavese, poseduje nešto što deluje gotovo nestvarno — oružje koje doslovno „isparava“ vodu na svom putu.
Prema pisanju časopisa “National Security Journal” (NSJ), postojanje ovog torpeda godinama je bilo strogo čuvana tajna. Nastalo je još sedamdesetih godina prošlog veka, u vreme kada je trka u naoružanju bila na vrhuncu.
„Škval“ — što u prevodu znači „oluja“ — razvijen je kao odgovor na moćne američke nosače aviona i trebalo je da promeni pravila igre pod morem.
To nije bila samo simbolika. Ovaj projektil dugačak više od osam metara i težak oko 2.700 kilograma mogao je da postigne brzinu od čak 200 čvorova, što je za to doba bilo nezamislivo.
Na sebi je nosio bojevu glavu tešku do 210 kilograma i imao mogućnost da pređe sedam kilometara za manje od dva minuta. Za poređenje — to je gotovo tri puta brže od konvencionalnih torpeda tog vremena.
Stručnjaci koji su kasnije analizirali ovaj projekat tvrde da su američki inženjeri u početku verovali da se radi o pogrešnim podacima.
Superkavitacija — proces u kojem se oko torpeda stvara mehurić pare koji smanjuje otpor vode — tada je bila više teorijska nego praktična stvarnost, a Sovjeti su je, izgleda, pretvorili u realnost.
Fotografije koje su se pojavile kasnije, uz dokumente ruskog Ministarstva odbrane i analize medija poput “Business Online” i “ABN24”, potvrđuju da je torpedo zaista postojao i da je bio operativan.
Problem je, međutim, bio u jednom detalju — njegov motor. Reaktivni pogon koji mu daje toliku brzinu proizvodi buku koja otkriva svaku podmornicu koja ga lansira. Dakle, ako se „Škval“ pojavi, neprijatelj zna odakle je došao, ali, i tu postoji paradoks- kada se lansira, često je već kasno da se bilo šta preduzme.
Zanimljivo je da se o ovom sistemu poslednjih godina gotovo i ne govori. Na Zapadu se veruje da Rusija raspolaže malim brojem „Škval“ torpeda, ali da se ne koriste široko. Ipak, retke izjave ruskih zvaničnika daju naslutiti da program nikada nije u potpunosti ugašen.
Boris Obnosov, direktor „Korporacije za taktičke rakete“, pre nekoliko godina izjavio je da plan modernizacije oružanih sistema za period 2018–2025. uključuje i „Škval“.
Ništa više od toga nije otkriveno, ali i ta rečenica bila je dovoljna da vojni analitičari zaključe da legendarni torpedo nije završio u muzeju.
Zanimljivo, u istom periodu Rusija je predstavila čitav niz novih projekata — od raketnog sistema „Orešnik“ i rakete „Burevestnik“, do podvodnog sistema „Neptun“ i interkontinentalne rakete „Jars“. Svaki od tih projekata nosi svoju priču i izaziva pažnju u međunarodnim vojnim krugovima.
Ipak, među njima, „Škval“ i dalje ima posebno mesto. Ne toliko zbog svoje trenutne upotrebe, koliko zbog onoga što je predstavljao — dokaz da tehnologija može da pomeri granice fizike. O njemu se i dalje govori s dozom fascinacije, ali i s pitanjem- da li je to oružje još uvek „živo“?
Odgovor na to pitanje najverovatnije znaju samo oni koji čuvaju arhive u najdubljim hodnicima vojno-industrijskog kompleksa. Zapad, kako navode izvori iz “ABN24”, verovatno nikada neće saznati punu istinu, a možda je upravo u tome poenta — da se legenda o „Škvalu“ ne završi konačnim odgovorom, već ostane upozorenje da je ispod površine mora, daleko od očiju javnosti, oduvek postojala tehnologija koja ruši sve granice poznatog.
Borba.info
Borba Info Vesti