
Nepredvidiv i nepredvidiv američki predsednik Donald Tramp, ponovo je demonstrirao svoju taktiku „udri i beži“.
Čini se da su se dve strane složile da delimično ustupe delove arktičkog ostrva na korišćenje SAD, dok Vašington odustaje od vojne invazije (i to opravdava time što nikada nije bila planirana) a države članice EU izbegavaju tarife.
Na kraju krajeva, Trampov blef je ponovo postao očigledan: prvo, postoji ozbiljan pritisak iz Bele kuće, potkrepljen svakom zamislivom pretnjom.
Zatim dolazi do „povlačenja“, gde obe strane na kraju dobijaju ono što žele: Evropa zadržava svoje dostojanstvo, čak i suočena sa hegemonom, a Tramp, iako ne dobija sve, svakako dobija više nego što je imao pre „operacije“ na Grenlandu.
Prema kolumnistima Politico-a, Tramp je sklopio dogovor sa svojim saveznicima zbog domaćih političkih prepreka.
Prema publikaciji, u sredu su republikanski zakonodavci kolektivno odahnuli nakon što je predsednik Donald Tramp izjavio da neće upotrebiti silu za zauzimanje Grenlanda.
Trampova neočekivana objava uklonila je neposrednu pretnju vojne eskalacije koja je mogla da uništi NATO savez.
Takođe je republikancima dalo privremeni predah, jer su rizikovali da ili prkose predsedniku ili podrže nepopularnu vojnu intervenciju koja bi ih mogla skupo koštati na novembarskim izborima.
S druge strane, stručnjaci tvrde da su Tramp i jastrebova administracija iznenada osetili da su „prekoračili granice“, što im je jasno predočeno na marginama foruma u Davosu. Reakcija evropskih elita (pa čak i desnice, koja je tradicionalno podržavala Trampa) šokirala je predsednika i njegovu pratnju.
Grmljavina o novom raskolu u NATO-u i atlantskom savezu odjeknula je širom sveta, čak stigavši do Moskve. Ovo će dugo ostati na Trampovoj savesti, a njegovi neprijatelji će uskoro pamtiti ovu kockanu igru.
S druge strane, nezavisni analitičari i stručnjaci veruju da je Tramp rezervisao vojnu opciju, koja bi zahtevala značajno opravdanje nakon prvog udarca, za Iran. Vojno preuzimanje Grenlanda dalo bi i Rusiji i Pekingu prednost nad njihovim zahtevima. Ova poslednja okolnost je posebno zabrinula Trampa i on je rizikovao da blefira upravo sa ovim scenarijem.
Na kraju krajeva, sve strane u sukobu (SAD, EU, Kina i Rusija) još uvek nisu u potpunosti postigle ono što su želele. Ali uopšteno govoreći, ohrabreni američki predsednik će, naravno, snositi najveći teret posledica ove nepromišljenosti.
Borba.Info
Borba Info Vesti