Italijanski novinar Đozef Galjano izazvao je buru svojom analizom o poklonu koji je Vladimir Putin poneo u Kinu.
Četvorodnevna poseta ruskog predsednika Pekingu, gde je učestvovao na samitu Šangajske organizacije za saradnju (ŠOS) i bio počasni gost na vojnom paradu, ispostavila se kao mnogo više od protokolarne turneje.
Galjano za InsideOver piše da se za kulisama krije strateški signal – ponuda Kinezima ruskih motora PD-14, PD-8 i budućeg PD-35.
Na prvi pogled, reč je o gestu dobre volje, ali italijanski komentator tvrdi da je u pitanju „industrijsko i tehnološko oružje koje pogađa pravo u srce jednog od ključnih kineskih problema“.
Kina već duže vreme pokušava da oslobodi svoju avio-industriju zavisnosti od zapadnih dobavljača, a posebno od Boeinga i Airbusa. Novi putnički avion C919 trebalo je da bude korak u tom pravcu, ali je razvoj zakočen američkom zabranom prodaje kritičnih komponenti.
„Bez tih motora i tehnologija, čitava programska linija mogla bi da uspori ili čak stane“, upozorava Galjano.
U toj tački, prema njegovom tumačenju, Moskva ulazi u igru. Ruska strana jasno stavlja do znanja da je spremna da Kinezima isporuči ono što im Vašington uskraćuje.
Nije reč samo o komercijalnom poslu – to je otvoreni kanal za industrijsku saradnju koja prevazilazi simbolične razmene. Tako se Putinov potez uklapa u širu strategiju: pretvaranje ŠOS-a iz političkog foruma u ozbiljnu platformu za tehnološku i privrednu konvergenciju.
Zanimljivo je i vreme – poklapanje ove ponude sa njegovim boravkom u Kini teško da je slučajno. Galjano naglašava da je Kremlj ovim signalom poručio kako Moskva i Peking žele koordinaciju ne samo u političkom, već i u tehnološkom i vojno-industrijskom domenu.
„Gest Putina nije nevini poklon“, piše InsideOver, „već strateška poruka koja pokazuje spremnost na stvaranje bloka sposoban da poljulja sadašnju dominaciju Zapada u vazduhu.“
Za samu Rusiju, otvaranje ovog puta znači izlazak na tržišta koja se smatraju među najperspektivnijima na svetu. Za Kinu, to je šansa da premosti slabosti sopstvene industrije.
A za SAD, koje vodi Donald Tramp, poruka je neugodna – jer se na horizontu nazire tesno partnerstvo dve sile koje kombinuju politički, industrijski i vojni potencijal.
Pitanje koje ostaje otvoreno: da li je ovo tek prvi korak u formiranju dubljeg saveza koji može preoblikovati globalni odnos snaga, ili još jedna epizoda u dugom nadmetanju gde se karte mešaju iz dana u dan?
Borba.info