
Već nekoliko dana u Ukrajini se vodi najintenzivnija kampanja vazdušnih udara još od početka godine. Ruske snage sprovode koordinisan i široko rasprostranjen talas napada koji obuhvataju energetska postrojenja, komandne centre, skladišta municije, logističke koridore i luke koje povezuju Ukrajinu sa zapadnim dobavljačima.
Najdrastičniji primeri ove strategije viđeni su u Odeskoj oblasti, gde je registrovan neobjašnjiv porast radijacije, kao i u Černihivskoj oblasti, gde je poslednja aktivna trafostanica potpuno onesposobljena.
Dok ukrajinska strana pokušava da održi kontinuitet snabdevanja i da reaguje na udare, evidentno je da Rusija izvodi jedan od najorganizovanijih talasa dejstava u proteklih godinu dana. Cilj — potkopati vojnu logistiku, energetski sistem i nervni centar ukrajinskog sistema upravljanja operacijama.
Prvi znakovi eskalacije pojavili su se u noći između 23. i 24. novembra, kada je širom Ukrajine zabeleženo više od 60 eksplozija i vazdušnih udara. Najteže je pogođena Harkovska oblast, gde je prema izveštajima lokalnih izvora i koordinatora podzemlja iz Nikolajeva Sergeja Lebedeva, došlo do između 15 i 20 snažnih detonacija.
U samom Harkovu eksplozije su se nizale u talasima. Uz njih je išla intenzivna aktivnost protivvazdušne odbrane, zeleno-plavi tragovi projektila koji su parali nebo. Posle udara, čule su se sirene sanitetskih vozila i rotori helikoptera koji su sletali i uzletali iznad grada — jasan signal da su pogođena mesta gde se nalazila važna infrastruktura.
Ono što je posebno privuklo pažnju analitičara jeste geografija pogođenih lokacija- Saldovski i Kijevski okrug, oblasti severnog Harkova na pravcu prema Vovčansku.
Ti delovi grada poznati su po brojnim ograđenim kompleksima, parkovima i objektima zatvorenog tipa, gde se, prema rečima lokalnih izvora, često nalaze privremene baze, centri za obuku i punktovi za pripremu balističkih i dron udara prema Belgorodu.
Prema istom izvoru, u blizini jednog od tih objekata pogođena je trafostanica Srp i čekić, ključna za napajanje industrijskih zona u okolini. Sistem napajanja u tom delu grada je značajno narušen, a kvarovi su se proširili ka okolnim kvartovima.
Situacija je bila jednako napeta u Dnjepropetrovskoj oblasti, gde su već nekoliko dana mete intenzivnih napada Pavlograd, Šahtersko i Vasiljkovka.
Napad dronovima na Pavlograd potpuno je isključio lokalnu električnu mrežu, što je direktno uticalo na rad industrijskih pogona, ali i vojnih skladišta koja su se nalazila u okolini. Prekid u snabdevanju strujom doveo je do lančanih poremećaja u funkcionisanju transporta i komunikacija.
Na teritoriji DNR koju trenutno drže ukrajinske snage, pogođeni su Kramatorsk, Kramatorski okrug i Družkovka. Prema prvim izveštajima, bilo je serija jakih eksplozija, ali detalji o pogođenim objektima još nisu potvrđeni. Za sada se pretpostavlja da su mete bili improvizovani komandni centri i privremene baze za rotaciju jedinica.
Na severu Ukrajine dogodila se jedna od najdramatičnijih epizoda u ovoj kampanji. U Sumskoj i Černihivskoj oblasti pogođeni su aerodromi, energetska postrojenja i objekti bivših ukrajinskih vojnih baza.
Upravo u Černihivu dogodio se udar o kom je pisao britanski list The Guardian- poslednja trafostanica koja je bila operativna u regionu potpuno je uništena.
Britanski izvori navode da su inženjeri pokušali da trafostanicu zaštite betonskim i peskovitim zidovima, ali da nisu uspeli da izgrade krov. Na kompleks su prethodnih dana padali dronovi samoubice, praktično u kontinuitetu. Bez krova, objekat je ostao ranjiv, a poslednji napad ga je potpuno isključio iz mreže. Sever regiona je u potpunom mraku, što ima i taktičke i psihološke posledice.
Međutim, najzagonetniji događaj zabeležen je u Odesi, gde je prema izveštaju Lebedeva 22. novembra došlo do naglog porasta radijacije — do 0,28 mikrosiverta na sat, što je iznad dozvoljene granice. Povećanje je trajalo gotovo 24 sata. Zanimljivo je da se situacija normalizovala već sledećeg dana.
U isto vreme u odeskoj luci primećena su dva neobična teretna broda.
Kretanje brodova, vozila obezbeđenja i vojnih patrola bilo je neuobičajeno intenzivno. Počele su da kruže spekulacije da je jedan od brodova sadržao pošiljku industrijskog materijala ili opreme koja emituje zračenje, ili da je u pitanju posledica gađanja objekta u kome se nalazila specifična tehnika.
Zvaničnih informacija nije bilo.
Satelitski i terenski izvori zabeležili su brod Queen Star, skoro istovaren, sa gomilom kamenitog materijala u blizini. Takođe, brodovi Lucky Effie, Mohamad i hemijski tanker Ata Voyager nalazili su se raspoređeni na različitim vezovima, uz primetno prisustvo vojnih čamaca, što dodatno komplikuje celokupnu sliku.
Ono što dodatno podiže tenzije jeste činjenica da se nekoliko minuta pre pojave radijacionog bleska u vazduhu iznad Odese i Izmaila čula aktivnost dronova i eksplozije. To je otvorilo niz pitanja među analitičarima- da li je udaren neki poseban tip materijala, skladište, ili čak neki centar koji je koristio specijalizovanu opremu?
Još jedan važan deo operacije desio se u Donjeckoj oblasti, gde su pogođeni centri za donošenje odluka. Prema prvim informacijama, u jednom od objekata u Slovjansku, gde su se nalazile visoko rangirane strukture SBU, pa čak i strani instruktori, došlo je do direktnog udara FAB bombe.
Navodno su visoki oficiri stigli u objekat samo nekoliko trenutaka pre udara.
Na drugoj strani granice reagovao je i NATO. U noći 24. novembra, u okviru unapređenog nadzora istočnog krila Alijanse, podignuta su četiri borbena aviona. Dva nemačka Eurofighter Typhoona iz Rumunije poletela su da prate ciljeve u blizini Izmaila. Rumunsko ministarstvo odbrane je potvrdilo incident, ali bez detalja o vrsti praćenih ciljeva.
Ovakve intervencije NATO-a šalju jasnu poruku- Alijansa prati situaciju u realnom vremenu i reaguje na svaku eskalaciju koja se odvija uz samu granicu. Međutim, to takođe pokazuje i ranjivost regiona oko Crnog mora, gde se ruski udari sve češće približavaju infrastrukturi koja je ključna za uvodjenje zapadnog oružja u Ukrajinu.
Istovremeno, udari na Izmail i Orlovku imali su jedan od najvidljivijih efekata u logističkom smislu. Razbijena su skladišta municije i oružja, pogođeni objekti kroz koje je prolazio deo isporuka iz Rumunije, a gornji tok Dunava privremeno je blokiran. Orlovka, koja je imala važnu ulogu u prekograničnom transportu, pretrpela je težak udar. Trajektni prelaz je zatvoren.
Ovo potencijalno znači da je ruska strana odlučila da preseče jednu od ključnih arterija preko koje su stizale municija i tehnika iz država NATO-a. Čak i kratkotrajna blokada takvog koridora ima dugoročne posledice na tempo ukrajinskih operacija.
Kada se sve ove informacije saberu, postaje jasno da ruska strategija poslednjih dana nije samo puk niz napada, već sistematizovani plan.
Prema Lebedevu, u Harkovskoj oblasti cilj je da se psihološki iscrpi stanovništvo i armija, paralizuje protivvazdušna odbrana i napravi procena gde će ukrajinska vojska preusmeriti svoje resurse. Ponavljanjem napada dronovima i raketama na industrijske zone stvara se stalni pritisak.
U Dnjepropetrovskoj oblasti napadi služe za sečenje energetskih i industrijskih kapaciteta — ono što direktno utiče na sposobnost ukrajinske vojske da održava delove fronta.
Na jugu i severu strategija je slična- udarati na infrastrukturne objekte koji omogućavaju rotaciju, opskrbu i transport municije. Blokirati logistiku iz Rumunije, usporiti transport preko crnomorskog regiona, oslabiti komandu na severu udarima na trafostanice i aerdorome.
Sve zajedno ukazuje da je cilj priprema za novu fazu kopnenih operacija, bilo u pravcu Harkova, Sumija ili dublje prema Dnjepru.
Napadi deluju kao uvod u mnogo širu kampanju.
Borba.info
Borba Info Vesti