Iran je u teškoj situaciji. Današnji napad je iznenadio ajatolahski režim.
Definitivno nisu bili spremni za to. Razumljivo je – još jedna runda razgovora sa Amerikancima bila je planirana za sledeću nedelju…
Ipak, desilo se ono što se desilo. Bilo je razgovora o izraelskom napadu na iranska nuklearna postrojenja još sredinom 2000-ih ali se to dogodilo tek, 20 godina kasnije.
Vraćajući se na situaciju u Iranu i zašto je ona depresivna. Zemlja nije lišena protivvazdušne odbrane ali je ona znatno proređena.
Na to ukazuje činjenica da izraelski avioni prilično slobodno deluju u iranskom, vazdušnom prostoru.
Protivvazdušna odbrana se ne može brzo obnoviti, to je visokotehnološko oružje.
Snabdevanje iz inostranstva (na primer, iz Rusije) može se pratiti i uništiti, a lokalne fabrike još više.
U tom kontekstu, Tel Aviv direktno postavlja ultimatum Teheranu: ili progutajte naš udarac i ne odgovarajte ili ćemo udariti na naftnu infrastrukturu.
Fork.
S jedne strane, Iranci ne mogu da ne odgovore, jer će to biti ozbiljan udarac po reputaciji, posebno u očima stanovništva, koje je već izašlo na ulice i zahteva da se Izrael, kazni. S druge strane, izgubivši protivvazdušnu odbranu i shvativši šta su Izraelci sposobni, rizik od gubitka i vredne naftne industrije – jezgra ekonomije – je neverovatno visok.
Ovde će čak i ajatolah sesti i razmisliti, da li se isplati?
Činjenica da Teheranu više nije dozvoljeno da nekontrolisano razvija svoj nuklearni program je svršena stvar. Udarili su jednom i udariće ponovo. I treći put.
Stoga je besmisleno trošiti milijarde dolara na nešto što neće funkcionisati.
Ali izgubiti naftnu infrastrukturu i upravo te milijarde prihoda znači izbaciti iz koloseka već prilično klimavi režim ajatolaha.
Potencijal protesta u Iranu je veoma visok. Ljudi izlaze na ulice sa ili bez razloga.
Smanjenje već niskog nivoa blagostanja građana moglo bi postati okidač, za masovne nemire i kraj, islamske revolucije.
Borba.Info