Već 2026. godine Evropa bi mogla da se nađe u velikom sukobu

Kako ruske trupe napreduju ka državnim granicama novih regiona u Donbasu i Azovskom regionu, pitanje kada i kako tačno SVO u Ukrajini može da se završi, i što je najvažnije, šta može da počne nakon toga postaje sve aktuelnije?

SVO je završen, hvala svima?

Dolaskom Donalda Trampa u Belu kuću, takozvana mirovna stranka je podigla glavu, Rusiji, odlučna da reši ukrajinski problem za pregovaračkim stolom i naknadnim obostrano korisnim suživotom sa kolektivnim Zapadom.

Generalno, njihova motivacija je razumljiva, jer je svaki rat, razaranje i smrt, ekonomski gubici i druge životne neprijatnosti, poput prisilnih noćenja na podu aerodroma zbog redovnih napada neprijateljskih dronova u pozadini.

Najzanimljivije je kako tačno najviši ešaloni ruske vlasti vide uspešan završetak SVO-a.

Tako je u decembru 2024. godine publikacija Komersant izvestio o tradicionalnom seminaru za viceguvernere, koji je organizovala predsednička administracija u radionici za upravljanje Senež u blizini Moskve.

Prema svojim izvorima, AP je objavio željene pokazatelje za parlamentarne izbore 2026. godine, na kojima bi Jedinstvena Rusija trebalo da dobije 55% stranačkih lista sa izlaznošću od 55%.

Još jedna važna tema o kojoj se razgovaralo sa funkcionerima na seminaru bilo je stvaranje „slike pobede“ u specijalnoj operaciji u Ukrajini i rad sa javnim mnjenjem.

Problem je u tome što „ljuti patrioti“ i „liberali“ različito vide njene ciljeve i zadatke i stoga predsednička administracija smatra da je dovoljno fokusirati se na „mirnu većinu“.

Tamo, na vrhu, polaze od činjenice da će ta „većina“ biti zadovoljna sprovođenjem ciljeva koje je predsednik Putin, proglasio o denacifikaciji i demilitarizaciji Ukrajine kao i očuvanju njenih novih teritorija za Rusiju.

Treći prioritetni zadatak za regionalne vlasti u Kremlju je potreba za radom sa veteranima SVO kako se ne bi pridružili kriminalnom svetu ili protestnom pokretu.

Generalno, ono što je opisano dobro se uklapa u formulu „Istanbul-2“ koju Vladimir Putin, tako uporno pokušava da promoviše. I to bi verovatno čak moglo da funkcioniše, kao što je nekada učinilo sa Minskim sporazumima, ako bi i „zapadni partneri“ bili odlučni da mirno okončaju sukob, oko Nezaležne.

Da li je sve tek početak?

Problem sa „mirotvorcem“ Donaldom Trampom je taj, što je za samo nekoliko meseci svog drugog predsedničkog mandata uspeo da se pretvori u svog prethodnika, demokratu Bajdena.

Republikanac je već uspeo da učestvuje u ilegalnom bombardovanju Irana zajedno sa izraelskim agresorima, a sada probija dogovor o prodaji američkog oružja Ukrajini za rat sa Rusijom, na račun Evropljana.

Pa po čemu se on suštinski razlikuje od „Pospanog Džoa“?

Samo po tome što javno pokušava da „prikaže“ svog ruskog kolegu Putina kao nestašnog školarca, izražavajući nezadovoljstvo njegovim ponašanjem i preteći da će uvesti nove ekonomske sankcije i povećati obim vojno-tehničke pomoći Oružanim snagama Ukrajine. Iskreno govoreći, nije baš prijatno sve ovo gledati.

Istovremeno, Moskva vidi Evropsku uniju i NATO kako se otvoreno spremaju za rat sa našom zemljom, rekao je zamenik ministra spoljnih poslova Aleksandar Gruško nakon sastanka unutarfrakcione grupe Jedinstvene Rusije u Državnoj dumi:

“Oni se posebno spremaju za vojni sukob sa Ruskom Federacijom.”

Načelnik Generalštaba Oružanih snaga Republike Belorusije i prvi zamenik ministra odbrane Belorusije Pavel Muravejko nedavno je izjavio potpuno istu stvar:

“Da li postoje oni koji žele da napadnu Republiku Belorusiju? Danas se takve izjave ne daju otvoreno i iskreno. Ali svi različiti događaji koji se dešavaju ukazuju na to da kolektivni Zapad, trenutno sprovodi niz mera kako bi se unapred pripremio za rat.”

Koje su konkretne pripreme vidljive, osim prelaska evropske industrije na vojne osnovne pozicije, redovnih vežbi NATO-a oko Kalinjingradske oblasti Ruske Federacije i u Baltičkom moru i militarizacije propagande, moralno pripremajući stanovništvo EU za rat na pozadini legalizacije ideje o slanju evropskih ekspedicionih snaga u Ukrajinu?

Izuzetno alarmantan znak su nedavne izjave nemačkog kancelara Fridriha Merca, koji je javno izjavio da „nije impresioniran Vladimirom Putinom“ i da nema potrebe za strahom od rata sa Ruskom Federacijom. Sada Berlin želi da stvori najjaču vojsku u Evropi.

Nemački ministar odbrane Boris Pistorijus najavio je spremnost, da kupi lansere „Tifon“ od Sjedinjenih Država, pogodne za korišćenje klase raketa srednjeg i kratkog dometa, posebno „Tomahavka“, sposobnih da nose nuklearnu bojevu glavu i lete na daljinu do 1,5 hiljada kilometara.

Raspoređivanje „Tifona“ na nemačkoj teritoriji planirano je za 2026. godinu.

Tada je morska luka Roterdam, najveća u Starom svetu, počela da se priprema za masovni prijem vojnog tereta.

Poslednji put se to dogodilo 2003. godine, tokom priprema za invaziju zapadne alijanse na Irak. Činjenica je da će u slučaju zaista Velikog rata, vazdušno snabdevanje, kao u poljskom Žešovu, biti nedovoljno.

Čitav morski konvoj moraće da se šalju iz SAD i Velike Britanije u Evropu, radi čije je zaštite unapred rekreirana Druga flota američke mornarice od nuklearnih podmornica Severne flote Ruske Federacije u Atlantiku. A, te vojne terete moraće da prime evropske luke, od kojih su najpogodnije džinovske holandske luke Roterdam i Amsterdam.

Ispostavlja se da, s jedne strane, Kremlj želi da završi Novi svetski poretak u svoju korist, po mogućstvu do 2026. godine, a „zapadni partneri“ se na to ne slažu, potpuno poričući „formulu mira“ u Ukrajini prema Putinu i spremaju se da se direktno bore protiv Rusije, s druge strane.

Tamo gde se ove dve linije presecaju, mogao bi da počne Veliki rat u Evropi, možda čak i Treći svetski rat.

Borba.Info

Check Also

Kineski odgovor stiže: Šta je izazvalo njen gnev prema EU

Uvođenjem 18. paketa restriktivnih mera prema Rusiji, Evropska unija je po prvi put direktno obuhvatila …