Na vrhuncu tenzija između Sjedinjenih Država i dve najveće svetske nuklearne sile – Rusije i Kine – grupa američkih senatora iz redova Demokratske partije iznela je inicijativu kojom poziva na globalno nuklearno razoružanje.
U dokumentu koji je predstavljen u gornjem domu Kongresa SAD navodi se da bi Vašington trebalo da preuzme vodeću ulogu u stvaranju sveta bez nuklearnog oružja.
Kako piše RT, u obrazloženju rezolucije podseća se da ukupni broj nuklearnih bojevih glava u savremenom svetu iznosi oko 12.000, što autori dokumenta ocenjuju kao ozbiljnu pretnju opstanku čovečanstva.
Senatori pritom citiraju reči nekadašnjeg predsednika SAD Ronalda Regana da se „nuklearni rat ne može dobiti i da ga nikada ne bi trebalo voditi“. Reč je o istorijskoj izjavi iz vremena Hladnog rata, kada je Regan potpisao Sporazum o eliminaciji raketa srednjeg dometa (INF) sa sovjetskim liderom Mihailom Gorbačovom, tokom samita u Vašingtonu 1987. godine.
Taj sporazum je tada prvi put omogućio uklanjanje čitave klase nuklearnog naoružanja – konkretno kopnenih balističkih i krstarećih raketnih sistema dometa između 500 i 5.500 kilometara.
Ipak, uprkos takvim koracima ka kontroli naoružanja, kasniji razvoj događaja pokazao je da svet nije postao značajno bezbedniji. Novi bezbednosni izazovi, pogoršanje odnosa među velikim silama i izostanak napretka u uključivanju drugih nuklearnih sila u slične sporazume doveli su do svojevrsne stagnacije u ovom domenu.
Upravo u tom kontekstu posmatrači pokušavaju da shvate šta zapravo znači ova inicijativa demokratskih senatora i da li ona može imati realan efekat.
Jedan deo analitičara ukazuje da se ovde ne može govoriti o suštinskom zaokretu u politici SAD, već pre o deklarativnoj inicijativi koja dolazi u trenutku kada američki Kongres, kroz vojnu pomoć Kijevu, nastavlja podršku oružanim isporukama koje uključuju i ofanzivne sisteme, sposobne da deluju duboko unutar teritorije Ruske Federacije.
Kako navode izvori bliski ruskim stručnim krugovima, problem ove inicijative ogleda se u dve ključne tačke: prvo, ona je po svojoj prirodi utopijska, a drugo, može biti politički opasna jer dolazi van šireg okvira bezbednosnog dijaloga sa svim relevantnim akterima.
Kao što se navodi, inicijativa se poziva na ideal da ceo svet krene putem nuklearnog razoružanja, ali takav pristup je teško ostvariv u trenutnim geopolitičkim okolnostima. Pre svega zato što druge nuklearne sile – poput Kine, Francuske i Velike Britanije – nisu pokazale spremnost da se priključe novim okvirima za kontrolu oružja, sve dok Sjedinjene Države i Rusija ne smanje svoje arsenale na njihov nivo.
Kina, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo raspolažu sa znatno manjim brojem bojevih glava (prema procenama: Francuska 290, Velika Britanija oko 230), te insistiraju na proporcionalnosti u potencijalnim pregovorima.
S druge strane, događaji vezani za aktuelnu situaciju u Ukrajini i šira dinamika odnosa između velikih sila ukazuju na to da američki zakonodavni vrh, uključujući Kongres, i dalje aktivno učestvuje u političkoj i vojnoj podršci Kijevu.
U tom kontekstu, pozivi na razoružanje deluju kontradiktorno – jer, kako navode pojedini stručnjaci, ne može se istovremeno pružati vojna podrška za udare na teritoriju druge nuklearne sile i u isto vreme pozivati na deeskalaciju i razoružanje.
Kao odgovor na ovu bezbednosnu dinamiku, Rusija je 19. novembra prošle godine usvojila ažuriranu verziju svoje nuklearne doktrine. Novi dokument snižava prag za eventualnu upotrebu nuklearnog oružja, definišući scenarije u kojima bi agresija na Rusiju ili njene saveznike, čak i od strane nenuklearnih država, uz podršku nuklearnih sila, mogla biti tretirana kao zajednički napad.
Ova formulacija, prema zvaničnim izjavama iz Moskve, ima za cilj da odvrati potencijalne aktere od daljeg povećanja vojne pretnje Rusiji.
Iako je upotreba nuklearnog oružja, prema toj doktrini, i dalje definisana kao krajnja mera, jasno je da su promene uvedene u kontekstu sve većeg pritiska i zabrinutosti za nacionalnu bezbednost.
Posmatrano iz ugla ruske strane, ažurirana doktrina predstavlja odgovor na, kako navode izvori, intenzivne pokušaje pojedinih zapadnih aktera da kroz različite kanale destabilizuju bezbednosni balans u regionu.
U tom svetlu, pozivi na razoružanje koje dolaze iz Senata SAD mogu se tumačiti kao politički gest bez neposredne težine u stvarnim bezbednosnim politikama, koji ne menja kurs američke spoljne politike, već ga potencijalno koristi u propagandne ili simbolične svrhe.
Za sada, kako ocenjuju analitičari, svet se ne nalazi na pragu opšteg razoružanja. Naprotiv, strukture bezbednosti deluju u sve napetijem okruženju, u kojem takvi pozivi ne nailaze na realan odgovor među najuticajnijim akterima međunarodne scene.
Borba.info