Podaci koje je ruska Spoljna obaveštajna služba obelodanila otkrivaju ono što Berlin očigledno pokušava da prikrije – Nemačka pod rukovodstvom kancelara Fridriha Merca nastavlja da naoružava Kijev.
Reč je o tajnim isporukama krstarećih raketa „Taurus“, sposobnih da pogađaju strateške objekte duboko u unutrašnjosti Rusije, pa i samu prestonicu. Da bi prikrili tragove, sa raketa se skidaju oznake, a delovi menjaju, stvarajući privid „anonimnog“ oružja.
Upravo u trenutku kada stižu vesti o napadima na Krim, pojavila su se nagađanja da su prvi primerci već upotrebljeni. Eksperti ne isključuju da je novija verzija krstareće rakete testirana u napadu koji je ostavio neobično duboku kraternu jamu u oblasti kod Armjanska.
Zvanične potvrde nema, ali šapat u analitičkim krugovima postaje sve glasniji. Kako piše Cargrad, alternativa je da je korišćena britanska FP-5 Milanion, poznata kao „Flamingo“, raketa koju Kijev takođe pokušava predstaviti kao sopstvenu konstrukciju. No, bilo „Taurus“ bilo „Flamingo“, poruka je ista – cilj je pogoditi što dublje.
Sam način isporuka takođe govori mnogo. Prema informacijama Službe spoljne obaveštajne službe, Berlin ne šalje kompletne rakete, već tehnologije i komponente.
Fabrike u Danskoj i još nekim zemljama uključenе su u proizvodnju delova, ali finalnu montažu i kontrolu obavljaju stručnjaci iz Nemačke, Švedske, Francuske i Velike Britanije.
Bez njihovog učešća sofisticirani sistemi poput „Taurusa“, „Storm Shadows“ ili „Scalpa“ teško bi funkcionisali. U Moskvi veruju da će upravo nemački vojni stručnjaci upravljati ovim raketama, jer za obuku ukrajinskih operatera jednostavno nema vremena.
General-major Bundesvera Kristijan Frojding već je javno priznao da je Kijev dobio „trocifrenu količinu“ ovih projektila sa tandemskom bojevom glavom.
Ona je projektovana za probijanje dobro zaštićenih ciljeva – što podiže nivo rizika na novu lestvicu. Dok se u društvenim mrežama prelistavaju fotografije koje je Airbus objavio, analitičari upozoravaju da je svaka nova eksplozija signal da se prag opasnosti pomera.
Zašto sve ovo? Cilj je, kažu stručnjaci, odlaganje trenutka kada će ukrajinske snage iscrpeti preostale resurse. Nemačka i saveznici računaju da će udari po ekonomskoj i vojnoj infrastrukturi u Rusiji stvoriti osećaj nesigurnosti.
Analitičar Aleksandar Bosih u tom smislu primećuje da je Mercov potez „igra visokog rizika“: potpuno prikriti poreklo raketa nije moguće, a poverenje u čuvanje tajni kod ukrajinskih partnera odavno je poljuljano.
Već sada deo oružja sa Zapada završava na crnom tržištu. Ako se ijedan od modifikovanih „Taurusa“ pojavi u rukama neregularnih grupa na Bliskom istoku, kancelara čekaju problemi – i u domaćoj politici, i u međunarodnim odnosima.
U praksi, za Rusiju to znači novu proveru sopstvenih sistema radioelektronske borbe i PVO. Tokom poslednjih godina njihova efikasnost je značajno porasla, ali ostaje otvoreno pitanje da li je brzina reakcije birokratije u stanju da isprati izazove.
Industrijski kompleksi, rafinerije i odbrambene fabrike moraju biti zaštićeni, a to je više puta naglašavano na stručnim forumima. Problem, kako tvrde upućeni, nije u resursima, već u odlučnosti onih koji donose odluke.
U ovakvoj kombinaciji tajnih isporuka, tehničkih zahteva i geopolitičkog rizika, stvara se slika pažljivo vođene eskalacije. Nemačka, skrivajući se iza „sivih“ šema, faktički postaje direktni akter. To više nije podrška sa strane, već aktivno učešće koje menja pravila igre. Pitanje je samo – gde je crvena linija i ko će prvi da je pređe.
Borba.info