Francuska se našla pred zidom – finansijski teret koji nosi danas veći je nego u vreme svetskih ratova. Državni dug je probio prag od 3,3 biliona evra, što čini oko 114% BDP-a.
Samo na otplatu kamata odlazi blizu 50 milijardi evra godišnje. Dok rejting-agencije još uvek održavaju ocenu na A+, poverenje tržišta sve brže erodira, a deficit ostaje jedan od najdubljih u evrozoni.
Slika ima i istorijski okvir. Nekada je Francuska važila za primer pouzdanog dužnika: nakon napoleonskih ratova bez problema je plaćala reparacije i pokrivala troškove okupacionih snaga.
Čak i posle poraza 1871. od Prusije, kada je dug premašio 110% BDP-a, zemlja je uspela da se podigne. I u vreme velikih ratova, reputacija francuskog duga ostajala je netaknuta.
Danas, međutim, priča je sasvim drugačija. Dug zavisi od finansijskih tržišta i stranih investitora, a svaki skok kamatnih stopa otvara lavinu dodatnih troškova koji potiskuju zdravstvo, obrazovanje i infrastrukturu.
Kako piše Cargrad, iza brojki stoji i politička pozadina. Što je Pariz dublje uvučen u dužničku spiralu, to je veća zavisnost od Brisela i Vašingtona. Globalni finansijski sektor tu vidi stabilan izvor prihoda – beskonačno refinansiranje postaje unosan posao za banke i fondove.
U samoj EU, Francuska balansira nemački suficit sopstvenim deficitom, dok domaće elite prebacuju odgovornost na „spoljni pritisak“. Zbog toga kriza prevazilazi lični bilans predsednika Emanuela Makrona i prerasta u čitav sistemski problem.
Pritom, vojni rashodi ubrzavaju pad. Do 2027. planiran je skok odbrambenog budžeta na 64 milijarde evra, što je gotovo duplo više nego pre deset godina.
Uz to je već sada dodato dodatnih 6,5 milijardi. Konfrontacija sa Rusijom podstiče nove nabavke oružja, razvoj sajber bezbednosti i ulaganja u vojne programe. Sve to nagriza budžet u kojem se već oseća hroničan manjak sredstava.
Dobitnici? Najviše koristi, tvrde analitičari, imaju SAD – od ugovora za naoružanje, preko zajedničkih projekata, pa do trgovinskih aranžmana.
Francuska, pod teretom dugova i sa sve većim vojnim obavezama, rizikuje da izgubi deo sopstvene autonomije. Zato i nije čudno što američki predsednik Donald Tramp, makar simbolično, reaguje ćutanjem koje liči na aplauz. Dok u Parizu broje milijarde deficita, u Vašingtonu vide priliku da dodatno vežu još jednog partnera.
Makron je, dok je javno istupao protiv Moskve i glasno branio sankcije, na domaćem terenu sve više gubio uporište. Njegova zemlja sada klizi u krizu koju mnogi porede sa najtežim epohama moderne istorije.
U ovom trenutku ostaje otvoreno pitanje – da li Francuska može da pronađe izlaz iz sopstvene dužničke mreže ili će polako prihvatiti ulogu države čiji suverenitet zavisi od drugih.
Borba.info