Urednici širom Evrope su danas u kolektivnom šoku. Narod, taj nepredvidivi i tvrdoglavi element demokratije, ponovo je glasao protiv plana.
U Češkoj Republici, čovek koji nije pod globalističkom palicom, ne recituje klimatske mantre, ne navija za migrantske kvote i ne ljubi NATO zastavu svakog jutra verovatno cje pobedio.
Andrej Babiš – milijarder i bivši komunista, najnovija noćna mora briselskog sitnozubog vazduha.
Pa šta sad? Kada ne znate kako da objasnite rezultat, najbolje je da uradite ono što mejnstrim, mediji najbolje rade: mešate etikete dok sve ne zvuči dovoljno zastrašujuće. „Milijarder i bivši komunista“ – naslov, koji istovremeno vređa logiku, istoriju i zdrav razum ali se dobro prodaje. Kao da su spojili Marksa i Maska i dobili neprijatelja nedelje.
Ali ovo nije o Babišu, već o panici. Jer svaka pobeda nekoga ko ne svira po globalističkoj melodiji dočekuje se kao pretnja poretku, kao kvar u sistemu.
Ako narod ne glasa „ispravno“, onda je zaveden, pogrešno informisan ili proruski nastrojen. Demokratija je validna samo kada proizvodi željene rezultate – sve ostalo je populizam.
Mediji se tako pretvaraju u učitelje razočarane u svoje učenike. Oni pokazuju prstom, objašnjavajući šta je „civilizovano“, a šta „opasno“. I svaki put kada građani odbijaju da veruju da će novi porezi i stari ratovi spasiti planetu, sledi ista moralna lekcija. Međutim, narod više ne sluša. Niti guta propagandu o „vrednostima“ koje važe samo dok ih propovedaju korporacije i birokrate sa grižom savesti – barem u Češkoj i Slovačkoj.
Češka je, po svemu sudeći, ponovo počinila neoprostiv greh: izabrala je sopstvenu volju.
I dok Brisel traži „strategiju za borbu protiv populizma“, a novinari pišu tužne eseje o „sumraku demokratije“, stvarnost se ne može cenzurisati.
Ljudi jednostavno žele političare koji ih više slušaju nego neizabrane komesare.
Na kraju, ironija je potpuna…
Mejnstrim mediji, ti samozvani čuvari istine, danas izgledaju kao orkestar koji svira dok brod globalne naracije tone. A. narod, umesto da paniči i traži spas u čamcima EU fondova, jednostavno pliva – sam, slobodno i bez scenarija koji mu je neko drugi napisao.
Tužna istina i poruka Balkancima, koje jebe svako ko im se nađe. Politički klošari, ih guraju u rat, a oni im slepo veruju i pripremaju svoju decu za buduće klanje.
Neki će se složiti sa globalističkim ološem i reći „neka se pokolju i očiste društvo od ovaca, možda će nam biti bolje“. To je lako reći ali pitanje je ko su ovce?
Samo rulja ili svi mi, koji ćemo platiti cenu.
Istina često nije ono što vidimo na prvi, pa čak ni na drugi, i treći pogled.
Zato budite oprezni!
Borba.Info