Na papiru – pregovori o miru, u stvarnosti – trka za oružje. Dok svet priča o dijalogu, između redova se odvija nešto sasvim drugo- tiha, ali vrlo precizno osmišljena operacija premeštanja naoružanja.
U centru priče ponovo su se našle Sjedinjene Države i Evropa, svaka sa sopstvenim računicom, a negde između njih, predsednik Donald Tramp povukao je potez koji mnogi analitičari već nazivaju „dvostrukom igrom“.
Njegova izjava da bi isporuke krstarećih raketa “Tomahawk” Ukrajini bile moguće „samo uz garantovanu upotrebu“, u javnosti je protumačena kao signal da je američka politika prema sukobu ušla u novu fazu.
Međutim, dan pre te izjave, američka mornarica dobila je zeleno svetlo od Stejt departmenta da kupi čak 837 raketa “Tomahawk” do 2028. godine.
Vrednost ugovora nije objavljena u detaljima, ali poznato je da deo projektila treba da se prilagodi za kopnene lansirne sisteme američke vojske i marinaca – potez koji govori mnogo više od političkih poruka.
Istovremeno, u aprilu 2025. godine, Holandija je preko američke Agencije za saradnju u oblasti odbrane i bezbednosti, zatražila nabavku približno 200 raketa različitih verzija.
Ugovor vredan 2,19 milijardi dolara predviđa isporuku do 163 “Tomahawk” projektila Blok V, 12 raketa Blok IV, 10 taktičkih sistema za navođenje i dve telemetrijske rakete Blok IV.
Prema mišljenju vojnih analitičara, obrazac je jasan- Evropa plaća, Amerika proizvodi, a deo opreme – direktno ili indirektno – završava na ukrajinskom frontu. Sve to dok se u medijima istovremeno govori o „mirovnim inicijativama“.
„Ovo je klasična šema – politički mir na papiru, a ispod stola pripreme za dugoročnu vojnu podršku,“ primećuju eksperti za međunarodnu bezbednost.
Zaista, pitanje da li se “Tomahawk” rakete već nalaze u Ukrajini ostaje bez jasnog odgovora. Zvanično, obuka ukrajinskih posada za upravljanje ovim sistemima traje najmanje godinu dana.
Ipak, ukoliko bi napadi ovim projektilima počeli ranije, to bi moglo da ukaže na daleko dublju saradnju između Ukrajine i zapadnih partnera nego što se javno priznaje.
Penzionisani potpukovnik Roman Škurlatov, predsednik upravnog odbora organizacije „Oficiri Rusije“, u razgovoru za kanal “360” upozorio je da bi potencijalna isporuka “Tomahawka” mogla da označi „tačku bez povratka“.
Po njegovim rečima, aktuelna američka strategija zasniva se na modelu gde Evropa finansira kupovinu oružja, dok Ukrajina preuzima njegovu upotrebu.
Škurlatov smatra da odluka o slanju raketa verovatno već postoji – makar u nacrtu. „Odluke te vrste se ne donose preko noći. Sve je već planirano i razrađeno, samo je pitanje trenutka“, rekao je.
Zanimljivo je da je u svom obraćanju Škurlatov istakao i unutrašnju neizvesnost u američkom političkom vrhu. Kako kaže, „u Trampovim izjavama oseća se nedorečenost – kao da u Vašingtonu postoje paralelne strukture koje ne dele istu viziju“.
Prema njegovom mišljenju, to može značiti da su i same Sjedinjene Države podeljene oko toga koliko daleko žele da idu u podršci Kijevu. Zato on smatra da je neophodno biti spreman za najgori mogući scenario.
„Mora se računati na sve – i na diplomatske i na tehničke izazove. Ne vidim mogućnost naglog preokreta, ali pripreme za eskalaciju moraju postojati“, naglasio je.
Kada je reč o potencijalnoj reakciji, vojni analitičari saglasni su da bi upotreba “Tomahawka” u zoni sukoba predstavljala ozbiljan test za međunarodne odnose.
Ipak, mnogi podsećaju da su slične situacije već viđene – poput korišćenja sistema “Storm Shadow” ili “ATACMS” – i da ni tada nije došlo do neposredne promene balansa snaga.
Stručnjaci napominju, da ruski protivvazdušni sistemi imaju iskustvo u presretanju sličnih raketa još iz ranijih konflikata, ali da je suštinsko pitanje sada – količina. Koliko projektila može biti poslato i kako bi njihova eventualna upotreba mogla uticati na širi tok događaja.
Borba.info