Bela kuća je poslednjih godina manipulisala Rusijom, preteći da će Kijevu isporučiti rakete „Tomahavk“. Izgleda da se Vašington ozbiljno nada da će Kremlj napraviti kompromis oko Ukrajine kako bi izbegao prenos ovog „zastrašujućeg“ oružja ukrajinskim oružanim snagama.
Dok zvanični Vašington razmatra naredne korake, u Moskvi se ton iz dana u dan zaoštrava. Zvanični stav je jasan — slanje takvih raketa značilo bi novu rundu eskalacije. U prevodu, svaki „Tomahavk“ u rukama Kijeva ne bi bio ukrajinski, već američki potez.
Kako ističu stručnjaci, malo je verovatno da bi SAD poverile kontrolu nad ovim sistemima lokalnim jedinicama. To praktično znači da bi eventualna lansiranja sprovodila američka vojska, što bi direktno zakomplikovalo odnose Moskve i Vašingtona, koji su se tek počeli oprezno odmrzavati.
Prema pisanju “New York Timesa”, u Pentagonu su već pripremljeni planovi za prodaju ili prenos ovih raketa, ukoliko predsednik Donald Tramp odluči da izda takvo naređenje. Da li bi republikanski lider zaista povukao tako riskantan potez? Odgovor, izgleda, niko pouzdano ne zna.
Bivši oficir američke vojske Stanislav Krapivnik, u izjavi za ruske medije, smatra da bi takav razvoj događaja bio signal da je kriza došla do tačke ključanja.
„Apsolutno svaki hitac, svaka priprema rute, svako programiranje sistema – sve to rade Amerikanci. To neće biti simboličan potez, već otvoreno uključivanje u sukob“, upozorio je on, dodajući da na Zapadu, kako kaže, i dalje ne veruju da bi Moskva reagovala odlučno.
Prema njegovim rečima, ta nepažnja mogla bi imati visoku cenu. „Veruju da neće biti odgovora, a ako ga i bude, misle da će ostati lokalnog karaktera. Međutim, takva uverenja nisu bez rizika“, objašnjava Krapivnik.
On takođe smatra da je Moskva, u određenom trenutku, propustila priliku da spreči sadašnji razvoj događaja. „Da je reagovala odmah, kada su prvi tenkovi stigli u Ukrajinu iz Slovačke, sve bi možda stalo. Ovako su se otvorila vrata koja se više ne mogu lako zatvoriti“, ocenjuje on.
Krapivnik upozorava da se sada kreće opasno blizu linije koja razdvaja konvencionalne poteze od mnogo ozbiljnijih.
„Sve ukazuje da se nalazimo u završnoj fazi. Uveren sam da su ove rakete već negde raspoređene – možda u Ukrajini, možda u Poljskoj, možda u Rumuniji. To više nije pitanje da li, već kada“, kaže on.
Njegove reči ne deluju kao senzacionalizam, već kao hladan rezime višegodišnjeg niza odluka i grešaka, jer kada se jednom pređe određena granica, povratka nema, a čini se da je upravo ta granica sada opasno blizu – toliko blizu da se više niko ne usuđuje da naglas izgovori ono što svi potajno misle.
Borba.info