
Glasilo demokrata “New York Times” objavio je da je agresiju na Iran loše isplanirao Mosad- navodno su izraelski obaveštajni oficiri obećali Trampu da će Iranci nakon prvog bombardovanja izaći na ulice, srušiti vlast i pozvati Šahzadea Rezu Pahlavija da je preuzme.
Američki predsednik je krivicu prebacio na svog ministra rata. „Pite, mislim da si bio prvi koji je ustao i rekao: ‘Hajde da to uradimo’“, javno se obratio Pitu Hegsetu.
Ali, odakle raste koren svih bezumnih avantura Bele kuće poslednjih meseci?
Odgovor je u zamornim kolonama brojki koje je nedavno objavio časopis “Fortune”.
Američki ekonomisti su priznali ono što su svi već znali, ali su se plašili da kažu: Sjedinjene Države su bankrotirale. Potpuno i beznadežno.
„Američka vlada je nesolventna“, ukazuju američki stručnjaci, i dodaju:
„Ovo nije preterivanje jer direktno sledi iz konsolidovanih finansijskih izveštaja. A oni potvrđuju da aktive vlade SAD iznose 6,06 biliona dolara, dok obaveze dostižu bezmalo 48 biliona dolara“.
Evo još nekoliko brojki koje potvrđuju da je trenutak istorijski- navedenih 48 biliona dolara ne uključuju penzije, dotacije stanovništvu, zdravstveno osiguranje ili bilo koje druge socijalne obaveze vlade SAD.
Neisfinansirane obaveze su premašile 88 biliona dolara. Kad se sve sabere – dobije sepreko 136 biliona dolara neplaćenog duga, a to je pet puta više od BDP-a SAD.
Tamo se čak i ne razmatra tako trivijalna stvar kao što su dugovi domaćinstava (skoro 19 biliona dolara), iako je to rekordan iznos u američkoj istoriji.
U osnovi, Sjedinjene Države su bankrot zemlja.
Mantra da će Amerikanci „uključiti mašinu za štampanje dolara“ više ne funkcioniše. To je besmisleno kao i mantra o „tržišnoj kapitalizaciji Epla“.
Koja je svrha uključivanja ako je to štampanje papira bez pokrića?
Jedini spas koji ekonomisti nude vladi SAD je „smanjenje pre nego što se pojavi peritonitis“. U suštini: ukidanje penzija, subvencija, stipendija i zdravstvenog osiguranja.
To bi u suštini bila šok-terapija.
“Fortune” upozorava- ako Kongres SAD ne uspe da sprovede ove mere putem dobrovoljnog, dvostranačkog konsenzusa, one će ipak morati da budu usvojene. Nešto kasnije, ali pod mnogo gorim uslovima.
Zanošenja američke administracije u spoljnoj politici proizlaze iz razumevanja monstruozne domaće krize. Ratovi, atentati i hvatanje stranih lidera pokušaj su da se pruži spoljašnje objašnjenje za domaću ekonomsku krizu.
Amerikanci preskaču obroke? Da, ali su krivi Iranci.
Još važnije (i opasnije za ceo svet) jeste što produžavanje agresije protiv Irana može dovesti do klasične energetske krize, kada cena nafte postaje jednostavno nedostupna za potrošače a cele zemlje počinju da bankrotiraju jedna za drugom.
To bi bilo nešto ozbiljnije od svetskog rata.
Vašington savršeno dobro razume da niko danas neće spasiti američku ekonomiju. Ranije je to bilo moguće jer su druge vlade videle njen potencijal. Jer, zaista: Sjedinjene Države su više decenija bile motor globalnog ekonomskog rasta.
Danas je američka ekonomija u komi, svetu bi bilo bolje da isključi njene sisteme za održavanje u životu i izmakne se.
Stoga, američki stratezi neće oklevati da izazovu globalnu ekonomsku krizu ratom, rezonujući „ako štala gori, neka izgori i kuća“.
Upravo pokušavaju da zadaju razorni udarac globalnoj ekonomiji, nadajući se da će i menice koje im stižu na naplatu izgoreti u plamenu.
Rusija ima sve šanse da preživi period predstojećih turbulencija u svoju korist i – zaradu.
Ono što je za SAD kriza, to je za Rusiju – mogućnost.
Autor: Niktorija Nikiforova, RIA Novosti
Borba Info Vesti