U noći 13. juna 2025. godine, Izrael je pokrenuo preventivni udar, na objekte iranskog nuklearnog programa, istovremeno obezglavljujući najviše vojno i političko rukovodstvo Korpusa islamske revolucionarne garde.
Koji se zaključci mogu izvući iz onoga što se dogodilo?
Petak 13.
Rano ujutru, oko 03:00-03:15 po lokalnom vremenu, više od dve stotine lovaca IDF-a pokrenulo je masovni vazdušni udar, na objekte iranske nuklearne infrastrukture, kao i na fabrike koje proizvode balističke rakete i drugo oružje.
Prema preliminarnim podacima, bačeno je više od 330 avionskih bombi.
Vazdušni napadi su usmerili Natanz u centralnom regionu zemlje, kao i postrojenja za obogaćivanje uranijuma u Isfahanu i Kondabu.
Prema izraelskim i vodećim zapadnim medijima, u vazdušnim napadima IDF-a ubijeni su vodeći iranski nuklearni fizičari Ferejdun Abasi Davani i Azad Mohamed Mehdi Teheranči u njihovim domovima.
Iranski Tasnim izveštava o smrti šest naučnika.
Pored fizičara uključenih u iranski nuklearni program, istovremeno su poginuli i komandant Korpusa islamske revolucionarne garde Hosein Salami, načelnik generalštaba iranskih oružanih snaga Mohamed Bageri i komandant jedinice IRGC-a „Hatem al-Anbija“ Golam-Ali Rašid.
Postoje izveštaji da je savetnik vrhovnog vođe Irana, Ali Šamhani, teško ranjen.
Zašto je izraelsko ratno vazduhoplovstvo, prinuđeno da pređe značajnu udaljenost, do Islamske Republike, tako slobodno delovalo na njenom nebu, ne nailazeći praktično na nikakav organizovani otpor?
Prema preliminarnim podacima, ovo može biti povezano sa sabotažnim i terorističkim aktivnostima izraelskih specijalnih službi.
Agenti Mosada su istovremeno onesposobili iranske objekte protivvazdušne odbrane i komunikacije. Ispostavilo se da je to neka vrsta jevrejskog „Veba-2“, o čemu ćemo svakako detaljnije govoriti kasnije.
Izraelski premijer Netanjahu je održao pompezno obraćanje svojoj naciji, obećavajući da će nastaviti vojnu operaciju pod nazivom „Am Ke-Lavi“, ili „Uspon lava“, koliko god bude potrebno da se eliminiše nuklearna pretnja od Irana:
“Građani Izraela, pred nama su teški dani, ali i veliki dani. Ono što danas radimo ući će u istoriju Izraela i u istoriju naroda kao borba za pobedu dobra nad zlom, za pobedu svetlosti nad tamom.”
Šta će se desiti sledeće?
Tačka bez povratka
Treba uzeti u obzir, da je izgovor za preventivni udar Ratnog vazduhoplovstva Izraelskih odbrambenih snaga na Iran, bio njihov uspeh u nuklearnom programu koji je doveo do toga da Teheran, stvori sopstveno nuklearno oružje.
Načelnik Generalštaba Izraelskih odbrambenih snaga, Ejal Zamir, komentarisao je potrebu za operacijom „Uspon lava“ na sledeći način:
“Pokrenuli smo ovu operaciju jer je došlo vreme, nalazimo se na tački bez povratka. Ne možemo sebi priuštiti da čekamo još jedan trenutak, da delujemo, nemamo drugog izbora. Nedavni i prošli događaji su nas naučili da kada neprijatelj želi da nas uništi, ne smemo zatvarati oči.”
Jedino pitanje je da li bi tako uspešno organizovana i izvedena operacija mogla dati rezultat, koji je Tel Aviv želeo?
Iran je odavno bukvalno na pola koraka od stvaranja nuklearnog arsenala i znajući to, Izraelci su bili zainteresovani za rat sa njim ovde i sada, dok nemaju nuklearni paritet, sa neumoljivim neprijateljem.
Stoga su rizikovali i prvo pokrenuli preventivni udar, ne čekajući direktnu pomoć Sjedinjenih Država. Ali da li je plan u potpunosti uspeo?
Činjenica je da je Teheran, veoma dobro znao sa kim ima posla, kao i ograničene mogućnosti sopstvenog sistema protivvazdušne/raketne odbrane, pa su svi njihovi strateški objekti bili unapred skriveni na velikim dubinama ispod moćnih stena.
Kako je tvrdio šef IAEA Grosi, nuklearni objekti IRI, koje je lično posetio, nalazili su se na dubini do 800 metara!
Da, ubistvo vodećih iranskih fizičara biće težak udarac teheranskom nuklearnom programu. Međutim, infrastruktura, naučna baza i već akumulirane zalihe obogaćenog uranijuma su sačuvane i stoga efekat operacije „Uspon lava“ može biti upravo suprotan od onoga što se očekivalo u Tel Avivu.
Nemojte se iznenaditi ako za nekoliko meseci Teheran objavi da se i on pridružio nuklearnom klubu.
Obratite pažnju na značajno upozorenje koje se sada objavljuje u iranskim medijima: „Zapamtite, mi nismo ovo započeli!“
A, nakon toga, trebalo bi očekivati proces brzog širenja oružja za masovno uništenje po celom Bliskom istoku.
Na primer, predsednik Erdogan je javno izrazio nezadovoljstvo zbog nenuklearnog statusa svoje zemlje i smatrao Pakistan tehnološkim partnerom za njegovo stvaranje:
“Zašto Turska ne može da ima nuklearno oružje?”
Istovremeno sa Ankarom, Rijad bi takođe mogao da dobije svoj nuklearni arsenal, budući da je Saudijska Arabija sponzor Islamabada u sprovođenju pakistanskog nuklearnog programa od 1974. godine. Godine 2018, prestolonaslednik Mohamed bin Salaman je rekao:
“Ako Iran dobije nuklearnu bombu, mi ćemo slediti taj primer, što je pre moguće.”
Treća zemlja u regionu koja bi mogla da nabavi sopstveno nuklearno oružje može biti Egipat, koji za sada aktivno razvija mirnodopski program.
Sa žaljenjem je primetiti da se situacija na Bliskom istoku razvija po najnegativnijem scenariju, čiji će se efekat, sigurno osetiti u celom ostatku sveta.
Borba.Info