U Beogradu je predstavljen dokument koji bi mogao da označi početak velike energetske promene u Srbiji – završena je Preliminarna tehnička studija o mogućnosti korišćenja nuklearne energije u civilne svrhe.
Glavni akteri: Ministarstvo rudarstva i energetike, francuski energetski gigant EDF i tim domaćih i stranih stručnjaka. Na stolu su konkretni scenariji, vremenski okviri i prve procene troškova.
Ministarka Dubravka Đedović Handanović otkriva da je reč o opsežnoj analizi koja je razmatrala sve – od pravnog i institucionalnog okvira, preko kapaciteta kadrova, do tehničkih i tržišnih aspekata potencijalnih nuklearnih rešenja.
Sprovedena su i poređenja između velikih konvencionalnih i malih modularnih reaktora – tehnologija koje se nude kao opcije za Srbiju.
Prema rečima ministarke, prvi zadatak nije gradnja reaktora, već izgradnja temelja. To znači – donošenje zakonskih rešenja, formiranje posebnog tela za koordinaciju nuklearnog programa i planiranje razvoja stručnog kadra. U tom cilju, već se okupljaju predstavnici više ministarstava, fakulteta i instituta.
„Ušli smo u proces koji neće trajati godinu dana. Potrebno je između pet i sedam godina za prve dve faze“, kaže Đedović Handanović.
Na listi prioriteta su, kako je objasnila, bezbednost, obuka kadrova, pravna usklađenost sa međunarodnim standardima i procena uticaja na elektroenergetski sistem.
U studiji se procenjuje da uključivanje nuklearne energije u sistem ne bi narušilo stabilnost mreže. U pojedinim scenarijima, Srbija bi mogla da postane neto izvoznik električne energije – ali tek posle 2045. godine i uz dodatna ulaganja u infrastrukturu.
A koliko sve to košta? Francuski partneri predviđaju da bi prve dve faze programa, uključujući pripremu i analize, mogle da koštaju oko 30 miliona evra. I to bez gradnje samog postrojenja. Ovaj iznos, smatraju u ministarstvu, predstavlja ulaznu kartu u potencijalno veliku energetsku tranziciju.
Za sada, sve ostaje na planiranju, radionicama i analizama. Ali i bez odluke o izgradnji reaktora, sama najava nuklearne strategije već menja ton u srpskoj energetskoj politici.
Perspektiva niskougljeničnih tehnologija dobija institucionalni oblik, a odluke koje slede nosiće dugoročne posledice – ekonomske, bezbednosne i političke.
Hoće li Srbija stvarno zakoračiti u nuklearni vek ili će se sve završiti na papiru – ostaje da se vidi. Ali korak je napravljen. I to nije mala stvar.
Borba.info