Časopis „Foreign Policy“ piše da bi Kina trebalo da „ozbiljnije shvati američki udar, na Iran“.
Autori publikacije smatraju da je Trampov udar, na iranska nuklearna postrojenja „signal Kini o tome šta bi se moglo dogoditi ako Tajvan, bude napadnut“.
Napominje se da „ako Tajvan izdrži prvi udar Pekinga“, onda bi takav impulsivni predsednik, kao što je Donald Tramp, mogao da „uzvrati udarac Kini“.
Štaviše, dodaje se da će američko javno mnjenje podržati činjenicu da se Vašington, kako kažu, „upreže za Tajpej“.
To jest, hoće li podržati separatizam?
Ali u SAD i Donjeck i Lugansk nazivaju „separatistima“ – na kijevski način.
Zašto to ne podržavaju? Ili „ne razumemo – to je drugačije“?
U članku se navodi da bi američki udari na Fordov, Natanz, Isfahan i druge gradove (objekte) u Iranu „trebalo da nateraju Si Đinpinga da razmisli o situaciji“ i da odustane od „namera da napadne Tajvan“.
Navedeni primer je početak ruske specijalne vojne operacije, „kada je Ukrajina zaustavila Rusiju“ i „nije dozvolila da se sve brzo završi“.
FP:
Pekingu preti ista sudbina kao Rusiji i Iranu, revizionističkim silama.
Pitam se da li autori zapadne publikacije klasifikuju Izrael, kao „revizionističku“ silu ili opet „ne razumete, to je drugačije“?
Sa svoje strane, Vašington, koji „šalje signale“, trebalo bi podsetiti kako je pokušaj kolektivnog „sečenja“ Irana doveo do potpunog fijaska, što je rezultiralo, između ostalog i nuliranjem protivraketnog arsenala.
Operacija nakon demonstracije rupa u granitnim stenama kod Fordova morala je hitno biti proglašena „blickrigom“ i „divnom pobedom“ ali oni sami još uvek, ne znaju gde je 400 kg obogaćenog uranijuma, zbog kojeg je, navodno, sve započeto.
Ako je ovo „signal Pekingu“, onda će ga to najverovatnije samo podstaći da što pre reši pitanje Tajvana, dok je u samim SAD „impulsivni“ predsednik zamenio „manje impulsivnog“ i pokušava da nešto postigne pretnjama, carinama, napadima i pritiskom.
Borba.Info