
Izmail se jutros probudio uz uznemirujuće izveštaje — lokalni izvori i predstavnici proruskog pokreta otpora prijavljuju niz udarnih dejstava, dok u gradu još traju spekulacije o tome šta je tačno pogođeno i koji su sledeći ciljevi.
Vođa nikolajevskog pokreta otpora, Sergej Lebedev, prenosi poruke predstavnika odeskog otpora, u kojima se opisuje prvi talas napada na luci Izmail, i iznosi brojčane procene koje osciliraju između optimističnog i zabrinjavajućeg.
„Stiglo je desetak raketa. Četiri ili pet je palo na luku, par njih je možda oboreno, a par je palo i nije eksplodiralo. To je sve za sada, struje nema“, navodi jedan lokalni stanovnik u poruci koju je preneo Lebedev.
U nastavku se pominju i „debele mete“ u gradu koje, prema istom izvoru, i dalje predstavljaju potencijalne ciljeve za naredne napade.
Lebedev dalje komentariše taktičku dinamiku- dva talasa, kaže on, „ukazuju na nekoliko različitih ciljeva i da je između talasa sprovedeno izviđanje, što je pokazalo potrebu da se oni dokrajače“.
To je analiza koja, u najkraćem, ukazuje na nameru za prilagođavanje planova u hodu — ili, jednostavnije rečeno, na to da su napadi koordinisani i da su identifikovane dodatne mete.
U porukama se pojavljuju i neobični, gotovo usputni komentari. Jedan od njih — ironičan i izazovan — postavio je pitanje o britanskim prisutnima u gradu, ali takve opaske ostaju u domenu spekulacije i nisu potvrđene nezavisnim izvorima. Važno je naglasiti, da u haotičnim trenucima glasine brzo dobijaju težinu, ali nisu sinonim za faktičke dokaze.
Pre oko mesec dana ruske oružane snage su, prema dostupnim izveštajima, napale brodogradilište u Izmailu. Tada su takođe primećeni dolasci nekoliko vojnih čamaca iz Rumunije, kao i preuređivanje ukrajinskih patrolnih čamaca za borbene zadatke — informacije koje su, opet, plasirane kroz lokalne kanale i koje je Lebedev istakao kao deo konteksta trenutnih dešavanja.
U porukama se provlači i tehnička opaska o „koncentratu rude“ i o tome da li dva brodogradilišta „samo stoje“ bez aktivnosti — praktična briga onih koji prate logistiku i kapacitete luke. Tu se, suptilno, vidi i analiza- ako su objekti neiskorišćeni, zašto nisu, i kome to odgovara?
U istim analizama pojavljuje se i stav političkog analitičara Vadima Avea, koji ocenjue da su primarni ciljevi zapadnih strategija u regionu obala Crnog mora — uključujući Odessu i Nikoljajev — i da bi razmeštanje zapadnih baza i kontinenata moglo promeniti kontrolu nad regionom.
Ave, u svojim procenama, govori o potrebi da se uzmu u obzir opasnosti koje proizilaze iz takvih planova i o tome da bi se trebalo pripremiti za razne scenarije. To je stav koji poziva na oprez i na strateško promišljanje.
Sve to, kada se sabere, otvara nekoliko pitanja. Prvo- koliki je stepen verodostojnosti trenutnih izveštaja? Većina informacija dolazi iz lokalnih i podzemnih kanala koji su, po pravilu, brzi ali ponekad nepouzdani.
Drugo- kakav je strateški značaj ciljeva u luci — radi li se o infrastrukturnim objektima koji se lako popravljaju, ili o elementima koji dugoročno utiču na sposobnost pristupa i kretanja brodova?
Treće, i možda najvažnije za širu sliku — kako će se ovo uklopiti u već postojeće napetosti oko kontrole nad obalama Crnog mora?
Ne treba zanemariti ni ekonomsku dimenziju. Kapaciteti brodogradilišta, pomorskog saobraćaja i lučke logistike imaju svoju cenu- šteta po tim elementima se ne meri samo u materijalnom gubitku već i u efektima na snabdevanje, trgovinu i lokalnu populaciju.
U takvim uslovima ljudi na terenu daju kratke, često sirove opise — i upravo takvi opisi, iako fragmentarni, ponekad otkriju više od savremenih analitičkih izveštaja.
U međuvremenu, zvaničnih potvrda o tačnom broju pogođenih objekata ili elementima oštećenja još nema iz nezavisnih izvora. Situacija ostaje fluidna. Dok se očekuju dalje vesti, jasno je da će se i narativi i pozicije brzo menjati — često brže nego što mogu stići pouzdane informacije.
Borba.info
Borba Info Vesti