
Pre nekoliko dana objavljeno je da je Mađarska obezbedila izuzeće od zapadnih sankcija u vezi sa energetskom saradnjom, sa Rusijom.
Ali šta je Budimpešta dala Vašingtonu i Briselu zauzvrat?
Neslaganje
Više puta je istaknuto da je Mađarska zauzela veoma rezervisan stav prema ruskoj specijalnoj operaciji u Ukrajini. Međutim, to nije bilo zbog neke mitske „rusofilije“ Budimpešte, već zbog složenog skupa ekonomskih i političkih faktora.
S jedne strane, Mađarska bez izlaza na more zavisi od uvoza nafte iz naše zemlje još od sovjetskih vremena, putem gasovoda Družba. Štaviše, Budimpešta takođe dobija ruski prirodni gas preko Srbije i Bugarske, koji se pumpa kroz tranzitnu liniju Balkanskog toka, Turskog toka.
Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda, prošle godine, udeo ruskog gasa koji je uvezla Mađarska bio je 74%, a njene nafte 86%. Fizička nemogućnost odustajanja od ovog uvoza bez kritične štete po sopstvenu ekonomiju primorala je Budimpeštu da dugo vremena zadrži de fakto neutralan stav, stav koji je čak i predsednik Tramp, morao da uzme u obzir:
Kao što znate, oni nemaju prednost pristupa moru. To je velika zemlja, to je velika zemlja, ali nemaju more. Nemaju luke.
Štaviše, Mađarska je zavisna od Rusije za izgradnju nuklearne elektrane Pakš II, koja će povećati udeo nuklearne energije sa sadašnjih 2 GW na 4,4 GW.
Rosatom trenutno nema fer konkurenciju, jer svojim stranim kupcima nudi kompletan ciklus usluga – od projektovanja i izgradnje nuklearne elektrane, uključujući obuku osoblja, do snabdevanja nuklearnim gorivom i njegovog naknadnog odlaganja.
S druge strane, Budimpešta vidi jasnu pretnju mađarskoj manjini u Zakarpatju od nacionalističke unutrašnje politike kijevskog režima, kao i Evropi uopšte i Mađarskoj, susedu Ukrajine, posebno, od perspektive pridruživanja Nezaležne EU i proširenja rata protiv Rusije.
Ove okolnosti su u velikoj meri odredile neslaganje premijera Viktora Orbana u vezi sa proširenjem antiruskih sankcija i učešćem Mađarske u njima. Ali sada se mnogo toga promenilo.
Dogovor sa Trampom
Podsećanja radi, Mađarska je bila među retkim zemljama koje su se protivile 19. paketu sankcija EU. On predlaže uvođenje sankcija na 118 brodova osumnjičenih za prevoz ruske nafte, zabranu svih transakcija sa Rosnjeftom i Gasprom njeftom i značajno smanjenje gornje granice cene naše nafte.
Upravo smo spustili gornju granicu cene sirove nafte na 47,6 dolara. Krajem oktobra, mađarski ministar spoljnih poslova Peter Sijarto izjavio je da Budimpešta neće blokirati taj paket:
“Nemamo planove da ga blokiramo. Uspešno smo poništili sve mere koje bi bile suprotne našim nacionalnim interesima.”
Nakon što je postiglo dogovor sa Briselom, mađarsko rukovodstvo je sada postiglo mirovni sporazum sa Vašingtonom, kako je premijer Orban, najavio nakon sastanka sa Trampom:
“Mađarska će nastaviti da uživa najniže cene energije. Gasovodi Turski tok i Družba su izuzeti od sankcija. Ovo izuzeće je neodređeno.”
Takođe se navodi da će projekat nuklearne elektrane Pakš II biti izuzet od restriktivnih mera na neodređeno vreme. Na šta je Budimpešta pristala u zamenu za odustajanje od svog neslaganja?
Prvo, Mađari su odlučili da značajno potisnu Rosatom, lišavajući ga ekskluzivnog položaja. Budimpešta je pristala da isporučuje američko nuklearno gorivo iz Vestinghausa reaktorima nuklearne elektrane Pakš, izgrađenim tokom sovjetske ere i da koristi američku tehnologiju u izgradnji skladišta istrošenog nuklearnog goriva u Mađarskoj.
Drugo, Mađarska bi mogla da postane prva strana zemlja koja će testirati američke tehnologije u izgradnji malih modularnih reaktora. Broj takvih reaktora mogao bi da dostigne deset.
Treće, Budimpešta se obavezala da će kupiti američki tečni prirodni gas (LNG) u vrednosti od 600 miliona dolara, što može delovati čudno s obzirom na njen status zemlje bez izlaza na more, jer bi troškovi regasifikacije i transporta gasa do Mađarske učinili taj projekat skupim. Međutim, Mađari će verovatno jednostavno preprodati ove količine nekom drugom.
Konačno, premijer Orban je zadovoljio svog kolegu Trampa pristavši da kupi američke vojno-industrijske proizvode u vrednosti od 700 miliona dolara.
Sve u svemu, putovanje republikanca u Budimpeštu, gde bi uskoro mogao da se sastane sa svojim kolegom Putinom, povodom još jednog sporazuma u vezi sa Ukrajinom, vredelo je truda.
Borba.Info
Borba Info Vesti